Razgovor s glavnim akterima ‘Soundtracka za film koji nije snimljen’: Prvo je bio Ante Perković

Pavlica Bajsić Brazzoduro, Nina Bajsić i Nenad Marić a.k.a. Kralj Čačka glavi su protagonisti radijske drame koja se uživo izvodi na kazališnim pozornicama i koja je, ako je sudeći po reakcijama publike i interesu, postala instant hit u Zagrebu. Tim povodom razgovarali smo s troje spomenuta umjetnika i uputili se prema korijenima ‘Soundtracka’ u kojem su mnogi gledatelji prepoznali i vlastite živote.

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ (Foto: Anita Nadj)

Krenimo od početka, od same ideje, je li prvo bila glazba ili radio drama?

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Prvo je bio Ante Perković. Prema njegovoj sjajnoj knjizi “Sedma republika” je Brankica Drašković napravila dokumentarni serijal koji je našao svoj put do mene iako sam tada još živjela u Berlinu. Tamo sam spazila neobičnog Kralja Čačka i s njegovom glazbom i stihovima sam se instantno identificirala. Tako da mogu reći da nam je i ovu suradnju na neki način, posredno i od mantinele, poslao Ante. On je kroz svoj nastup u “Hoerspielu: maloj igri za slušanje i gledanje”, svoj radiodokumentaristički rad s Ljubicom Letinić, kroz prijateljstvo i bendovanje u Djeci s Dinom Brazzodurom i Ivanom Zelićem – bio jedan od stupova RadioTeatra i meni velika podrška u kreiranju cijele ideje. Ante je kroz “Hoerspiel” dobro poznavao i Ninu, ona tamo svira violinu i na neki način je scenski stasala kroz kroz tu predstavu, počela je u njemu nastupati još kao brucošica dramaturgije. Često si zamišljam koliko bi ga veselilo da zna da je ona u međuvremenu postala i kantautorica. Ante me hrabrio da slijedim intuiciju, po tom principu sam i sad složila ekipu.

Jako puno sam se navozala i natestirala. Mislim da mi auto zna već sam naći put do Bajakova. A posebno je spektakularno kad se nalazimo na ničijoj zemlji, između dviju granica s hrpom opreme i instrumenata, po noći ili u zvizdan. Ovim putem bih pozdravila graničnu policiju s obje strane. – Pavlica Bajsić Brazzoduro

Nenad Marić (Kralj Čačka): U prvom našem susretu preko Zooma, razmišljajući o tom mediju, onoliko koliko sam sa strane imao uvida u njega, predložio sam da to bude kao nekakav soundtrack za film koji nije snimljen, što je na kraju i postao, zahvaljujući iskustvu ekipe RadioTeatra. Predložio sam tada da pesme budu kao nekakve usputne stanice u celini koje bi svakako imale dodira sa radnjom koja se dešava. Moj rad sam tako više bazirao na songovima, a došavši u Zagreb i na tekstu, ali za celinu priče i dramaturški razvoj radio drame su zaslužne Pavlica i Nina. Uspele su na kraju da sve sklope u jednu celinu.

Je li već bila spremna prije pandemije i lockdowna, ili je upravo ovo prošlogodišnje ‘gašenje svijeta’ bilo okidač za nju?

Nenad Marić (Kralj Čačka):: Kad smo se dogovarali da radimo, činilo se neizvesno šta će se dešavati sa pandemijom i merama oko nje. Može se reći da je ova radio drama nastajala tokom pandemije kroz lockdowne uz sve prepreke sa testovima, cjepivima, prelaska preko granice, tamo – ovamo.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Jako puno sam se navozala i natestirala. Mislim da mi auto zna već sam naći put do Bajakova. A posebno je spektakularno kad se nalazimo na ničijoj zemlji, između dviju granica s hrpom opreme i instrumenata, po noći ili u zvizdan. Ovim putem bih pozdravila graničnu policiju s obje strane.

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci (Foto: Anita Nadj / Red Ring d.o.o.)

Je li od početka planirano da bi taj format radio-drame mogao zaživjeti i na pozornicama?

Nina Bajsić: Projekt je nastao u okviru natječaja za ovogodišnji ciklus izvedbenih formi Plan za bijeg, koji na razne načine isprepliće kazalište i radio, tako da smo i “Soundtrack” pokušali smjestiti u taj format radiofonskog teatra, koji prije svega njeguje zvuk kao izražajno sredstvo, ali čini to uživo, pred publikom, koja ima priliku i vizualno zaviriti u postupke kojima zvuk nastaje na sceni.

Nenad Marić (Kralj Čačka): Iskreno, nisam razmišljao o tome kao o predstavi, ideja je bila da se izvodi i na koncu snimi. Sad sve zavisi od interesovanja, potrebe i uslova da se nastavi sa izvođenjem. Bilo bi lepo da se izvede i u Beogradu, na nekim filmskim festivalima u regionu.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Kad je Nenad predložio naslov koji je diktirao jasni koncept, odluka je donesena nadovezujući se na naše iskustvo radiofonskih predstava i na povjerenje u našu publiku koja prihvaća ovakvu vrstu teatra, bilo mi je osobno žao da ne pokušamo to izvoditi uživo.

Kad se priča počela s pripremama, a kad se počela zakuhavati?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Počeli smo, čini mi se u oktobru 2020. kad smo se i dogovorili da ćemo raditi. Dugo smo pisali pesmu “Obrnut red stvari” to je trajalo par meseci uz dodatno razmenjivanje ideja šta bi tu sve moglo da se desi. Dosta nam je značilo što smo na proleće došli u Zagreb i upoznali se jer je tad krenula priča da se zahuktava. Ovako nešto mora da se radi in vivo, ne može preko mreža.
Priča se dodatno zahuktala u Puli gde je dobila finalnu formu.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Mi imamo nekoliko koproducenata: art radionicu lazareti iz Dubrovnika, Gradske galerije Osijek, kino Kinoteku iz Zagreba, POP Depresiju iz Beograda i Radio Rojc iz Pule kojeg smo također baštinili od Ante Perkovića koji je na Bradinom (Branimir Slijepčević – Brada, op. a.) Art & Music Festivalu godinama žirirao bendove. Radio Rojc nam je pružio uvjete rezidencije gdje smo u miru uspjeli pospojiti sve elemente Soundtracka.

U današnje vrijeme tema raspada funkcionira i na više razina. Naučili smo raspadati se. Ili kako Nenad pjeva u svojoj pjesmi: Mi smo se srušili nama. – Pavlica Bajsić Brazzoduro

Kako su nastajale ostale pjesme, obzirom na kompleksnost i glazbenog i scenskog rada?

Nina Bajsić: U “Soundtracku” sam prvi puta imala priliku raditi s drugim kantautorom na tekstu i glazbi, što se ispostavilo kao divno iskustvo. Teško je raditi na daljinu, tako da smo se u online komunikaciji najviše bavili razradom koncepta, a pjesme su se (osim prve – “Obrnut red stvari”), krenule događati tek kad smo se svi našli u Zagrebu, upoznali i osjetili u kojem bi smjeru predstava mogla ići.

Nenad Marić (Kralj Čačka): Pesme su nastale u prepisci, a kasnije kad sam došao u Zagreb, bilo je lakše raditi na njima uživo. Prepiska se nastavila, s tim što smo tad mogli da probamo i proverimo pesme uživo, snimimo kakav demo da vidimo šta smo uradili, izmenimo, popravimo, ubacimo, odbacimo suvišno. To ne bi moglo preko mreža. Neke pesme smo već imali, što Nina, što ja pa smo ih sa malim muzičkim, tekstualnim izmenama prilagodili priči jer smo osetili da bi se uklopile.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Sjećam se prvog dana kad su Nenad i njegov brat Marko došli u RadioTeatrov studio na Zvijezdi i konačno uživo upoznali Dina Brazzodura, kako su im se duše prepoznale. Dino nije sklon spontanim sessionima, ali s braćom Marić svira kad god i gdje god i do kad god. Dino je kroz RadioTeatar i moje ‘maltretiranje’ postao oblikovatelj zvuka i soundscapea, ali ustvari on je gitarist u mirovanju (Rapa Nui, Djeca, Punk kufer, PipsChips&VideoClips), za ovu predstavu svira akustični bas. Marko je inače diplomirani pijanist i kompozitor, on je zapravo svjetsko čudo od muzičara samo svijet to još nažalost ne zna jer izostaje podrške sistema. Nama je svima zapravo velika čast biti kraj njega i što nam je pomogao aranžerski ne samo u glazbi nego i u osjećaju za dinamiku i razvoj scena. Sjećam se kako mu je Rundek nakon premijere prišao i rekao kako mu nije bilo jasno kako je moguće da toliko raznih zvukova dolazi iz ruku samo jednog jedinog čovjeka, a sve s fantastičnim osjećajem za mjeru.

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci (Foto: Anita Nadj / Red Ring d.o.o.)

Vratio bih se na “Obrnut red stvari”… Rekli ste i sami da ste na njoj dugo radili. Obično je prva pjesma test, ali i okidač za dalje.

Nenad Marić (Kralj Čačka): Predložio sam da pišemo iz ugla unutrašnjeg monologa u momentu kada se spremamo izaći napolje u spoljni svet, a zatim naše impresije o tom spoljnom svetu i onome što nam se nameće kao problem. Tad još uvek nismo znali šta će se posle dešavati u radnji, ali nam se činilo kao dobar početak.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Nenad je naslovom sugerirao koncept, a s prvom strofom “Obrnutog reda stvari” i ulazak u temu. Iz te strofe smo u biti radili sve dalje. Dogovorili smo da oboje napišu i kratku priču u prozi, šetnju svojim gradom što je nama dobro za soundscape. To je recimo Nini išlo brže kako je po struci dramaturginja, ali kad smo Nenada ohrabrili, mislim da se odlično snašao i da se vrlo dobro osjeća neki stilski i tematski kontrapunkt u njegovoj i njenoj prozi. Tema raspada mi se je pri nekom Zoomu pala na pamet, ali smo je poslije bili zaboravili i onda joj se opet u Zagrebu vratili. U današnje vrijeme tema raspada funkcionira i na više razina. Naučili smo raspadati se. Ili kako Nenad pjeva u svojoj pjesmi: Mi smo se srušili nama.

Kako je došlo do naziva radio-drame?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Iz našeg Zoom sastanka, spontano mi je u razgovoru izašla misao, hajde da napravimo “Soundtrack za film koji nije snimljen”. Ostalima se svidelo, to nam je bio i radni naslov.

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci (Foto: Anita Nadj / Red Ring d.o.o.)

Što je bilo najzahtjevnije u radu na ostvarenju?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Mislim da je svako imao svoj izazov. Meni je bilo to da izađem iz nekakve svoje zone komfora i pokušam da pišem pesme sa Ninom, to ranije nisam nikad radio, a zatim to što sam malo dodirnuo svet dramaturgije i nešto naučio o istom zahvaljujući Pavlici i Nini.

Nina Bajsić: Izgovarati vlastiti tekst na pozornici bio je prilično veliki izazov, obzirom da sam u kazalištu kao dramaturginja uglavnom iza pozornice. Ipak, ta vrsta izlaganja nije istovjetna glumačkoj, obzirom da se recepcija gledatelja, odnosno slušatelja prije svega odvija na auditivnom planu, a puno toga u zvuku radi za tebe (dokumentarne snimke, atmosfere, glazba). Zbog toga se na pozornici osjećam ugodno, bez obzira na nedostatak glumačkog iskustva.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Meni je, kao mami, bilo najzahtjevnije naći energiju i vrijeme za sve što ovakav naoko nemogući projekt zahtijeva. Desile su se i neke bolesti putem, a u najosjetljivijem trenutku sklapanja predstave je naglo preminuo moj kazališni kolega Saša Anočić s kojim sam nekada davno dosta radila, te sam nekoliko dana provela sa starim drugarima u Teatru Exit. Ali Nina Marko, Dino i Nenad su se i u tim trenucima snalazili, jako je važno znati da nam leđa cijelo vrijeme drži nevidljivi dio ekipe, ton-majstor Dalibor Piskrec, mlada producentica Katarina Grgić i redatelj Dražen Krešić, koji nam je spontano odlučio napraviti i spot za “Obrnut red stvari”.

Nenade, pored predstave, imao si i koncert ispred zagrebačke Bookse. Može se reći da si se pomalo udomaćio u Zagrebu. Kakvi su ti bili prvi dojmovi, obzirom da si znao i za potres koji nas je zadesio prošle godine?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Da, koncert ispred Bookse je bio u čast Ante Perkovića koga nažalost nisam upoznao. I tamo sam rekao da mi je njegova ideja “Sedme republike” bliska i da se poistovećujem sa njom kroz ovo što radim. A dolazak i boravak u Zagrebu mi je jako prijao. Kad sam čuo priče iz prve ruke o zemljotresu, strašno su zvučale. Do tad sam mogao videti samo stravične slike po medijima. Osetio sam preko ljudi blagi ili veći strah kad pričaju o tome, mogu da se saosetim sa tim. Zapitao sam se šta to priroda hoće Zagrebu da kaže i zašto mu na takav način govori, nemam odgovor a i ne mistifikujem, samo znam za snagu veze čovek-priroda, koja je nažalost narušena u celom svetu.

‘Soundtrack za film koji nije snimljen’ u Kinoteci (Foto: Anita Nadj / Red Ring d.o.o.)

Objavili i prvi singl iz predstave „Obrnut red stvari“, pa u duhu tog obrnutog reda stvari, može li se očekivati i soundtrack kao samostalni nosač zvuka?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Da, to nam je u planu.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Ivan Lončarević iz POP Depresije i ja upravo razmišljamo što i kako, imamo dragulj za jedan EP. U jednoj noći nakon povratka iz Dubrovnika, snimili su pjesme u studiju DanMrak, snimio, miksao i masterirao je Ivan Božanić. Sto se se kaže: bumo vidli.

I za kraj još jedno pitanje u duhu obrnutog reda stvari, a to je, hoće li soundrack ikad dobiti i film?

Nenad Marić (Kralj Čačka): Bilo bi lepo, ukoliko inspriše nekog režisera ili više njih, zašto da ne.

Pavlica Bajsić Brazzoduro: Čekamo poziv koji mijenja sve.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X