Glavaški iznova pokazuje kako najobičniju, svakodnevnu situaciju i osjećaj pretvoriti u priču ili poetsku sliku, bilo da ga inspiriraju besmisao i zatucanost naših naroda i narodnosti, pogreške zbog kojih više ‘nije čovek iz ogledala’ ili davne ljubavi kojima je potreban samo mali podsjetnik da izbiju na površinu, ma koliko duboko naizgled bile zakopane.
Prije nekih pedeset i kusur godina u Memphisu je osnovan Big Star, ako ne prvi kritičarski bend, onda svakako prvi uz koji je taj termin s punim pravom mogao stajati. To, da se razumijemo, ne znači da su ga osnovali ili u njemu svirali glazbeni kritičari, već da silno oduševljenje i univerzalnu podršku nikada nisu pratile iole ozbiljnije tiraže i broj fanova dovoljno velik da se njihove favorite smjesti barem u ladicu s natpisom ‘kultni’.
Rebel Star na svoje me američke ‘prezimenjake’ prvi puta podsjetio kada sam ih 2015. godine gledao u Tvornici kulture, prilikom promocije tada svježe objavljenog albuma “Reka”. Premda se radilo o odličnoj ploči kojoj se u brojnim recenzijama nije pronašla niti jedna jedina zamjerka, u Malom pogonu kluba u Šubićevoj okupilo se samo 40-50 ljudi. Sličnost s Big Starom te su večeri potvrdili i obradom njihove “The Ballad of El Goodo”, kao i onime što imaju gotovo svi dobri bendovi, a to je sposobnost da u svoj jasno definirani i uvijek prepoznatljivi zvuk ugrade niz glazbenih asocijacija, asocijacija koje u rukama manje talentiranih autora vrlo lako skliznu u kopiranje.
Milan Glavaški, spiritus movens grupe starijima poznat još iz sastava poput Eva Braun ili Popcycle, ubrzo nakon tog koncerta je raspustio bend, no među rijetkim dobrim stvarima koje su se dogodile u onim ranim danima korone bilo je uskrsnuće Rebel Stara, istini za volju, u tom trenutku samo imena grupe jer je na “Demonima” sve odradio potpuno sam, s iznimkom gostovanja buduće članice Zvonke Obajdin. Uslijedio je album “Početak i kraj” na kojem je raniju mađarsko-srpsko-englesku postavu zamijenio regionalnim glazbenicima, dok nas ovaj tjedan očekuje izlazak njegovog nasljednika, možda i impresivnijeg ostvarenja nazvanog “Sedmo nebo”.
Asocijacija ranije spomenutih u tekstu na ovom je izdanju vjerojatno i najviše u Milanovoj dosadašnjoj karijeri, pri čemu ipak nije otišao previše daleko od koktela americane, indieja i power-popa koji je temelj čitave diskografije Rebel Stara. “Uvod u sedmo nebo” koje, logično, otvara album tako me podsjetilo na Neila Younga, dok mi je već narednom “Mesec” u sjećanje dozvao samostalni prvijenac Richarda Ashcrofta i onaj prekrasni singl “Song for the Lovers”. “Ogledala” su opori odmetnički blues koji ne bi stršao ni u opusu Dana Stuarta i Green on Red, u gitarama kojima starta “Sve od sebe” čuo sam čak i Radiohead, a Zvonkino vokalno asistiranje u countryjem prošaranoj “Entropiji” na trenutke, pak, zvuči poput Grama Parsonsa i Emmylou Harris. Odjavna “Istina”, točnije njezina posljednja minuta, mi je, međutim, zakucala najveći upitnik iznad glave pošto se od sjetne laganice pretvorila u feedbackom ‘drajvani’ kaos za koji bih, da ga čujem na radiju, pomislio kako je netko promijenio stanicu i prebacio na frekvenciju na kojoj upravo puštaju Ash Ra Tempel.
Neke od asocijacija odvele su me i do naše scene pa mogu zamisliti kako “San na jezeru” izvodi nemanja, Zvonkina ‘solo točka’ u “Metar pepela” evocira Pavel prije nego što ga je Aljoša Šerić odlučio do kraja estradizirati, no najimpresivnijih četiri minute i 41 sekunda “Sedmog neba” (barem trenutno) su mi mračna, naglašeno atmosferična laganica “Prolećno smeće”, jedna od rijetkih pjesama u kojima to godišnje doba ne predstavlja simbol sreće i euforije.
Važno je naglasiti kako je sve navedeno isključivo moj doživljaj ovog materijala, odnosno da bi netko drugi u nabrojanim skladbama vrlo lako mogao čuti nešto sasvim drugo i drugačije. A to je odlika samo velikih autora i velikih albuma.
Ne smijemo zaboraviti ni stihove kojima je Glavaški iznova pokazao kako najobičniju, svakodnevnu situaciju i osjećaj pretvoriti u priču ili poetsku sliku, bilo da ga inspiriraju besmisao i zatucanost naših naroda i narodnosti, pogreške zbog kojih više ‘nije čovek iz ogledala’ ili davne ljubavi kojima je potreban samo mali podsjetnik da izbiju na površinu, ma koliko duboko naizgled bile zakopane.
Na prošlogodišnjem rođendanu našeg portala najposjećeniji i, po mom osobnom sudu, najbolji koncert bio je upravo onaj Rebel Stara. Atmosfera je također bila prava navijačka, zbog čega se iskreno nadam da je Milan Glavaški konačno na putu da zauzme poziciju na sceni kakvu je odavno zaslužio. I da na nju neće morati čekati toliko dugo kao njegovi uzori iz Big Stara.
Ocjena: 9/10
(Pop Depresija/Mast Produkcija, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
