Bilo bi krivo reći da je glazba Reel Problemsa prostor slobode, već prije prostor konstantno ugrožene slobode.
U trenutku kad treći program Hrvatske televizije slavi svoj 10. rođendan, emisija posvećena jazzu koja se na tom istom programu prikazuje došla je do svog jubileja. Okrugla, stota, emisija snimljena je i emitirana u ponedjeljak, u klupskom ozračju zagrebačke Močvare koja je za tu priliku bila posebno preuređena.
Koncertu grupe Reel Problems koji je u ime emisije najavila urednica i redateljica Melanija Pović Jagarinec prethodila je tribina „Sto tema o jazzu“. Pored urednice na tribini su sudjelovali glazbenik Pavle Jovanović, novinari Davor Hrvoj i Saša Drach, a moderirao je Nikica Gilić.
Ako bi parafrazirali onaj poznati opis za brojne sastave iz New Orleansa koji glasi: „bend za svadbe i pogrebe“, onda bi Reel Problems mogli nazvati „bend za zezancije i provode“. Upravo takvo ozračje je tražila ekipa „Svijeta jazza“ i upravo je to i dobila – bend koji svojim nastupima sebe ukine i ponovno izmisli.
Bilo bi krivo reći da je glazba Reel Problemsa prostor slobode, već prije prostor konstantno ugrožene slobode. Reel Problems koliko traže sklad toliko su izloženi mogućnosti da ga ne pronađu jer ga najviše vole sami sabotirati samovoljom pojedinaca i apsurdnim preokretima.
„Svašta se u životu može dogoditi“, rekao je bubnjar Kruno Levačić posjetiteljici u prvom redu koja se trznula pošto je negdje pred kraj nastupa pustio činelu da tresne svom svojom težinom i bukom na pod. Levačić je prije toga srušio floor tom bubanj i činilo se da će raskupusati cijeli set usred svirke prije nego se koncert završi. No to je bio samo jedan od segmenta za iščitati ishodišnu točku ovog sastava u kojem su pored Levačića još Ivar Roban Križić, Mario Bočić, Luka Žužić i Nikola Vuković.
Čak i njihov opis: „Amaterski bend s profesionalnim muzičarima“ odlično oslikava to njihovo viđenje stvarnosti u ogledalu. U svijetu u kojem svaki amater mašta o tome da jednog dana postane profesionalac, ovi profesionalci samo naizgled imaju suludi obrnuti poriv da im ambicija završava u amaterizmu. ‘Naizgled’, jer pored njegovanja glazbenog apsurda, oni jako dobro znaju da u rijetko kojem profesionalcu gori žar kakav gori u stremljenjima zagriženih amatera koji se maksimalno daju zbog snova o budućnosti, uglavnom ne shvaćajući da zbog toga žive intenzivne stvarnosti. Reel Problems kao da znaju da je i to apsurd, zato žive svoj amaterizam na pozornici punim plućima.
Produkt je obično fantastičan igrokaz, kakav je zabilježen i sinoć u Močvari u epizodi koja bi se mogla nazvati: „Bubnjar smetalo“ ili „Bubnjar pričalo“ ili „Izbacite bubnjara“. Levačić je iskušavao niz metoda za izbaciti ostatak sastava iz ritma. Za početak, izbacivao ih je iz ritma, što ručno, što nožno, ali ovi bi se opet kao mačke dočekali na noge, jer ipak su profesionalci.
Zatim je pokušavao izravnim provociranjem, konkretno, glasnim smijanjem Ivaru Robanu Križiću kad je ovaj kretao u improvizacije, ali ni to nije uspjelo. Potom se dosjetio da bi mogao držati duge monologe, ali avaj, saksofon, truba i trombon su ga otpuhnuli kao snježna mećava Charliea Chaplina.
Ispuštanje činele tako je došlo kao finalni čin, samoukidanje, na način kao što je Papa Jo Jones svojevremeno bacio činelu pred mladog Charlieja Parkera kao znak da mora otići iz benda. Tako je i Levačić sinoć sam sebi uručio otkaz – jer; „svašta se u životu može dogoditi“.
S druge strane, ono gdje su Reel Problems sinoć glazbeno kročili moglo bi se sročiti: od onomatopeje do melodije i natrag u onomatopeju. Fuzirali su doslovce ‘sto na sat’ kao da nasumično mijenjaju fikcijske jazz radio postaje uključujući tu i „pripite marševe’ već spomenutih njuorlinških sastava za svadbe i pogrebe.
Po pitanju onomatopejskih zvukova definitivno je prednjačio trubač Nikola Vuković koji je unio niz inovacijskih dodataka na svoju tzv. džepnu trubu proizvodeći zvukove u spektru od radijskih šumova, pištanja lonca ili prometa u daljini. Kao i uvijek kad se o njima priča ili piše, Reel Problems ostavili su svakome otvoreno pitanje na to što su svirali. Jesu li se dugo pripremali ili su ad hoc sve smišljali na licu mjesta? To je gotovo nebitno, jer sami su sebi zadali probleme koje su rješavali pred publikom i koja je sudeći po reakciji, uz Reel Problems nakratko zaboravila na svoje vlastite probleme.
Nema boljih problema, od tuđih problema, pa još ako su amaterski, show je zagarantiran. Jazz u Hrvata je predivna amaterska mreža profesionalaca, a ako ćemo gledati kroz okulare amaterske zaigranosti, od Reel Problems nema boljih. Znaju to dobro i novinarska ekipa iz “Svijeta jazza” kojoj ovom prigodom i u ime ovog portala čestitam 100. emisiju.