Voljeli ga ili ne, Renman ima najbolji povratnički album.
Renato Đošić poznatiji kao Renman uistinu je rođeni reper, obzirom na godine i staž može ga se slobodno uzeti u obzir i kao originatora jednog od evropskog hip hop ogranka koji je bio u priči još u vremenu klijanja cijele stvari – još dok je s nekoliko frikova bio ‘uštekan’ na elektro funk i bio padobranac s Marsa u svojoj sredini, prije nego li su Run DMC zaboravili uvući vezice na svojim Adidasicama. Hip hop je i njegova životna filozofija; sve u facu svakome, ali istom mjerom i sebi.
O dosegu onoga što je glazbeno radio prije 16 i više godina može se gledati iz dva rakursa. Ako bi čovjek bio cinik mogao bi reći da je tada bio sporedna stvar na hrvatskoj sceni zahuktaloj u nečemu što je ubrzo dobilo ime Cro dance. Renman je tad bio lik iz alter voda jednako kao i riječki Ugly Leaders. No s druge strane iza njega su ostala dva singla „Nemreš bolivit“ i „Lomi ga baby“ kojih se na spomen lako može prisjetiti svatko tko je tih godina imalo pratio scenu. Dakle neosporno je da je znao ubosti pamtljivi refren zakopan u zagrebačku šatru. U biti on je prvi koji je instinktivno znao da je šatra ‘vlastitog geta’ nešto što mora biti utkano u hip hop, tj. da je uzalud kopirati Amerikance i da je riječ o glazbenom izričaju koji mora biti autohton i čvrsto vezan za sredinu u kojoj je nastao ili je jednostavno irelevantan. Dakle potpuno drugačija pravila od primjerice rock glazbe u kojoj je uvijek postojao imperativ približavanja zvuku i jeziku originalnih podneblja tj. Americi i Britaniji. Sad post festum to se čini kao otkrivanje tople vode u nečemu što je od vremena Tram 11 tako lako po sebi samo razumljivo, ali za onog tko je bio prvi to nije nimalo bila laka misija, jer u to vrijeme tko god je repao u Hrvatskoj radio je to na engleskom. Elektro Team je tu najuočljiviji primjer.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Fb77xMiCM9g[/youtube]
Renmenov povratak nakon desetljeća i pol uratkom „THE ALBUM… krka ili krkaspi“ ustvari je povratak jednog originatora. I to jako riskantan povratak, jer mnogi glazbenici obično ostanu na nivou na kojem su stali. Renmen pak zvuči kao profesor koji eklatantnim primjerom daje lekcije učenicima. „THE ALBUM… krka ili krkaspi“ ne zvuči kao njegov osobni labuđi pjev izgubljen u 90-ima, to je po svim mjerilima album vremena u kojem je objavljen i po nadahnuću, i po šatri, kao i po produkciji i glazbenom štihu sampleova.
Renmenov nos za ubosti hit i skrenuti pažnju na sebe pokazao se i prije nego li je album ugledao svjetlo dana objavom video singla „Ja sam se rol s tim“ – inteligentnom sprdačinom na relaciji odnosa Zagreb-Split koja je zahvaljujući dugogodišnjoj medijskoj podkapacitiranosti smisla za humor u uvjetima sveopće nacionalne nadrkanosti u jednom mediju željnom skandala začas bila proglašena purgerskim šovinizmom. Što je samo bio vjetar u leđa Renmanu. Osim što je ista pjesma zagolicala mnoge u smislu: „Misli li on to ozbiljno?“ zbunjujuća je bila minutaža iste jer se u svojoj drugoj polovici pjesma gotovo ispuhava zbog čega se s razlogom doživljava kao definitino netipičnu za prvi singl. Objavom albuma pak, „Ja sam se rol s tim“ kao pjesma koja ga zatvara sjeda na pravo mjesto kao zaključak i (filmska) odjavna špica (koja se lagano ‘ispuhuje’ dok slova putuju ekranom), a upravo takvo dugo otpuštanje pare zahtijeva album nabijen širokim spektrom stilova, gostiju i, naravno, šatre.
Koliko ima klasičnih pjesama, „THE ALBUM… krka ili krkaspi“ je jednako tako protkan Renmenovim narativnim minijaturama izrečenih misli koje su ujedno i kontrapunkt i uvod svakoj od njih. Jasno je to od samog početka (i to prilično zahtjevnog) jer Renmen počinje s ljubavnom tematikom i to ne onom u nekom uobičajenom reperskom điru u kojem se (bivši) ljubavni partner vrijeđa na pasja kola, već iskazivanjem ljubavi i udivljena svojoj partnerici kroz tu nezgrapnu buntovnu hip hip formu koja je također kontrapunkt ljubavi kao takvoj. Narativni uvod „Dugo hodam prema tebi“ tako predstavlja višedimenzinalni portal za doživljaj ljubavne hip hop pjesme „Spikat i parlat“.
Kao pjesnik asfalta brutalno se razračunava sa zagrebačkom malograđanštinom i lažnom uštogljenošću. „Gle malu voćku poslije kiše“, „Nikad 2 Much“, „Kae papci“ i „Kad sanjam da mi šišpu racku“ upravo je to hrabro rovarenje po vlastitoj sredini i time nepobitan dokaz da Renmen nije neki sitni lokal patriot koji skuplja bodove pljucajući Split (kako su neki mediji na brzinu zaključili nakon „Ja sam se rol s tim“). Da ne bude greške, osjeća se Renmenova ljubav prema Zagrebu upravo kroz to što se ne libi kritike svega onoga što doživljava negativno.
Pjesma „Loco“ u ovom ranom post-Tuzlanskom periodu općeg bosanskohercegovačkog osvješćivanja zvuči gotovo pa proročki. Njegov rakurs tu nije smješten s visoka, već kao da je među svjetinom, primjećuje detalje, čita sudbine… Na sličan način se pozabavio i ekološkim problemima u „Ne budi ljut“, putopisno nas provozao kroz „New York“, uvukao u osobni izmaštani rakurs groznice subotnje večeri u „James Brown je pored tebe“ i sebe i svoj rad otvoreno (kao zaključak) secirao u pretposljednjoj naslovnoj „Krka ili krkaspi“.
Produkcijski gledano, album je nabijen detaljima, gotovo je svaki stih (a ima ih podosta) oslikan minijaturnim ‘skrenućima’ što ovaj dugački album čini izuzetno zabavnim za uši, gotovo da ne dozvoljava da se makne fokus s njega što je samo dokaz koliko su minuciozno o svakom detalju brinula dva producentska tima iz Sipa Musica i Sound Impulsea, što je sve zajedno uskladio izvrsni Silvio Pasarić. Među gostujućih pjevačima našli su se Kristijan Beluhan, Mario Huljev, Vjeran Plavčić i Carla Belovari, dakle ljudi koji nemaju previše veze s hip hopom, ali oni zbog toga predstavljaju osvježenje i doprinos glazbenoj šarolikosti.
Renmen uistinu ima razloga drčno reći da je potpisao „THE ALBUM“. Skromnost bi tu bila uistinu kontraproduktivna. Uostalom on i jest ona stara sorta koja se ili voli ili ne voli, bez opcije sigurne zone ‘negdje između’. On se jednostavno rol s tim.
Ocjena: 9/10
(Sipa Music/Dallas Records, 2013.)
Saznajte više: Renman: Imam hejterski album za hejtersko vrijeme