Zamka drugog albuma nije snašla beogradski bend Repetitor. Ključ tog uspjeha leži u emotivnoj iskrenosti ovog bombastičnog i lakozapaljivog trija.
„Što drugo preostaje siromašnom dečku, nego da svira u rock and roll bendu“, davno su rekli Stonesi pjesmom „Street Fighting Man“. Četrdeset pet godina kasnije, jedino što se promijenilo jest to da ništa drugo ne preostaje ni siromašnim djevojkama. Milena Milutinović, Ana-Marija Cupin i Boris Vlastelica iz Novog Beograda definitivno su premlado društvo da bi Stonese uopće uzimali za neke uzore, ali su pametni i gnjevni mladi ljudi koji su beskompromisno odlučili sebi kreirati budućnost s instrumentima u rukama.
Repetitor je razoran i u potpunosti pročišćen bend od raznih (za njih) nepotrebnih glazbenih ukrasa. To je struja energije koja dvostruko udara jasno i precizno – u trbuh i u glavu. Distorzirani krik najmlađe urbane generacije, ona koja osjeća da su im stariji u nasljeđe ostavili pustoš – gledano od mentalne, ideološke i moralne sfere pa sve do novčanika, za koji se ubrzo neće ni znati koja mu je namjena. Stoga u neku ruku i jesu generacijski bend, slušala ih njihova generacija ili ne.
U Hrvatskoj ih se sluša, stoga je objašnjiv i mini hype nastao oko objavljivanja drugog studijskog albuma „Dobrodošli na okean“. Album je komprimirani zvučni udar i budi osjećaj kao da vam je netko obukao ‘električni džemper’. Trese, lupa, udara – rekao bi njihov indirektni stilski mentor Koja, jer Repetitor dosta toga duguje Disciplini kičme, ako se analizira zvuk i minimalistički tekstovi pjesama koji uglavnom predstavljaju jednu misao oko koje je izgrađen zid noisea.
Jedina zamjerka albumu leži upravo u produkciji. Previše je tu kompresije zvuka. Kompresija je efektna stvar, ali je i dvosjekli mač. Ona snažno prodire do čula slušatelja, ali u potpunosti poništava dinamiku, pa kad se uši jednom priviknu na razinu iste, teško se opet postiže snaga prvotnog udara kad je cijeli album u pitanju. No Repetitor su mladi buntovni ljudi čije snažne emocije vjerojatno i traže tu vrstu kompresiranog obitavališta. Sve ostalo na „Okeanu“ odlično štima, pod uvjetom da ste ljubitelj nečega što bi se moglo okarakterizirati kao super-oluja na Pacifiku.
Divlje ljulja već uvodna „Devojke idu u Minhen“ u kojoj je iz ‘optimističnog pečalbarskog’ naslova jasno kako niti jedan grad u ovoj regiji nije dovoljno velik za niti jednog od nas. Odličan nastavak slijedi s „Biću bolji“ mutantom Discipline kičme i Sonic Youtha da bi ga potom nadglasalo noise ludilo zvano „Šteta“. Krunu albuma predstavlja „U pravom trenutku“, borbeni poklič nove generacije izrastao iz nasada Rage Against The Machinea i ujedno pravi izbor za prvi singl. Mahnitost društvene slike u ogledalu se nastavlja s „Dostupni i laki“, da bi naboj malo popustio u „Lica“, čime je još više do došla do izražaja sljedeća „Oktobarski salon“ – odlično sažeta i jasna kritika hohštaplerskih i besadržajnih kulturno-poslovnih evenata’ kojima se često ne može pronaći konkretna svrha. Distorzirani gnjev, koji je mogao biti i bolje artikuliran u najdužoj pjesmi na albumu „Laka zabava“, ako je se usporedi s „U pravom trenutku“ hoda po ivici ponora zamora materijala. Da kojim slučaj posljednja pjesma “Pripazi na ljude“ nije akustična minijatura, nego još jedan val buke, bio bi to znak da je Repetitor izgubio kontrolu nad kreacijom. No ovako, nešto više od 23 minute sabijene buke i emocija punih žuči predstavlja pravu mjeru olujne avanture na oceanu.
A o tome hoćete li nakon toga uživati u bonaci tišine ili će vas snaći morska bolest, ovisi o osobnim slušateljskim aspiracijama.
Ocjena: 8/10
(Monlee Records, 2012.)
Saznajte više: Intervju s Repetitorom – ‘S lovom bi bilo podnošljivije kad bi agencije za autorska prava manje krale’
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
