Redatelj Grant Singer, kojemu je ovo filmski debi, proslavio se snimanjem spotova za Sama Smitha, Lorde i The Weeknda, te je upao u istu zamku kao i mnogi autori sličnog karijernog pravca, a to je da mu je estetika, kakva god ona bila, puno zanimljivija od same priče.
U današnje vrijeme masovne produkcije kriminalistički žanr je uvjerljivo najpopularniji. Mrtvih je posvuda, streaming servisi na dnevnoj bazi izbacuju nove krimi serije, gotovo da i nema pisca tog žanra koji drži do sebe, a da nije ekraniziran (neki poput Harlana Cobena pišu kao da im je to i jedini cilj), a u Midsommeru valjda više nema živuće osobe. U takvim okolnostima autori na razne načine pokušavaju svoj proizvod istaći iz tog morbidnog mnoštva, poneki se fokusiraju na kvalitetu samog slučaja i priče, drugi se na intrigantan koncept dok je vjerojatno najsigurnija oklada karizmatičan protagonist koji može prikriti i mediokritetan sadržaj.
Začuđujuće, novi Netlixov triler “Reptile” ,koji je uzgred rečeno trenutno najgledaniji film kod nas, nema baš ništa od toga, već izgleda kao relikt prošlosti koji narativno, estetski i glumački izgleda kao loši krimić snimljen krajem devedesetih točnije podsjeća na retro tjedan jednog trgovačkog lanca koji na novi proizvod zalijepi staru etiketu u svrhu buđenja nostalgije samo što se nažalost kod “Reptila” ispod celofana nalazi vrlo jeftin i blijed proizvod.
Priča teško može bit bazičnija: mjesto je malo, likova je puno, tajni je još više. Nakon što je ljigavom agentu nekretnina (postoji li drugačija vrsta?) Willu Gradyu (Justin Timberlake) brutalno ubijena supruga, slučaja se prihvati izraubani detektiv Tom (Benicio Del Toro) koji se u nasumičnu selendaru u Pennsylvaniji ,zajedno sa svojom suprugom Judy, (Alicia Silverstone) prisilno preselio nakon što nije htio drukati svog partnera u Philadelphiji. I to bi uglavnom bilo to. Možda je ubojica suprug, možda je bivši suprug, možda je suludi susjed Eli (Michael Pitt) koji izgleda kao da se za vrijeme karnevala maskirao u Charlesa Mansona, možda je netko od gomile likova iz policijske postaje, a možda je i sam Tom.
Zapravo, nije ni bitno. “Reptile“ je naoko meditativan i metodičan, a zapravo bolno spor film koji se razvija brzinom hrvatskog pravosuđa. Film traje 2 sata i 15 minuta i nakon relativno zanimljivih početnih pola sata svaka sekunda se itekako osjeti. Gotovo da ne postoji klišej ili jeftini trik koji ovdje nije iskorišten, svako toliko se pojavi toliko očigledni sumnjivac da je i više nego očigledno kako taj sigurno nije ubojica, a isto tako ovo je jedan od onih uradaka gdje likovi blejeći u prazno uz pompoznu glazbu silno pretenciozno pričaju o svojim snovima samo što umjesto dubokoumnih metafizičkih diskusija lupaju praznu slamu.
Velik dio vremena troši se na privatni život našeg Toma, geg kroz čitav film je kako on želi kupiti automatsku slavinu i to je zanimljivo koliko i zvuči, a i vidjeti Del Tora kako obučen kao kauboj u nekoj dvorani koja priziva sindikalne sastanke pleše na country melodije izgleda prirodno kao patuljak u NBA-u. Svemu tome ne pomaže ni vizualni identitet filma koji također podsjeća na krimiće stare dva do tri desetljeća gdje sve izgleda sumorno i turobno kroz vrlo limitiranu paletu blijedih tonova gdje se dobije dojam da je direktor fotografije onaj tip daltonista koji poneku boju i može prepoznati ali broj u krugu nema šanse.
Najsvjetlija točka tog sivila su svakako glumci, premda su i oni kompilacija bivših zvijezda. Eric Borgosian koji glumi šefa policije je “onaj tip iz ‘Zakon i reda'”, Timberlake se nakon 10 godina ponovno dosjetio da bi malo glumio, Michael Pitt je bivši superstar u nastajanju koji je svojim pomahnitalim ponašanjem na setovima napravio karijerni harakiri, a sirota Alicia Silverstone se nažalost nikada nije oporavila od debakla zvanog “Batman i Robin“. Del Toro, pak, osim kada pleše, dominira svakim kadrom te čini film koliko toliko podnošljivim glumeći bezbroj puta viđen tip istrošenog i emocionalno oronulog detektiva kao da je permanentno mamuran što na neku čudnu foru sjajno funkcionira.
Redatelj Grant Singer, kojemu je ovo filmski debi, proslavio se snimanjem spotova za Sama Smitha, Lorde i The Weeknda, te je upao u istu zamku kao i mnogi autori sličnog karijernog pravca, a to je da mu je estetika, kakva god ona bila, puno zanimljivija od same priče. Možda jedini koji je tu klopku uspio izbjeći je David Fincher koji je karijeru također započeo kao redatelj glazbenih videospotova. A kad smo kod Finchera, ako je kvalitetan triler kao primjerice „Seven“ vožnja Rijeka- Zagreb autocestom onda je “The Reptile“ vožnja istom relacijom starom cestom. Sve je napornije, sporije, cijeli taj proces puno duže traje, pa iako ima određenog rustikalnog šarma, postoji itekako dobar razlog zašto se tom cestom više nitko ne vozi.
Ocjena: 3/10
(Netflix, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
