‘Nemam saksofoniste. Nemam flautiste. Nema bubnjare ni klavijaturiste. Reverend Beat-Man je jebeni one man band!’
Budući da sam prije koncerta kao njegovu najavu napisao neku vrstu profila Beata Zellera, švicarskog propovjednika gospel blues trasha, rock and roll one man banda i vlasnika izdavačke kuće koji nastupa pod umjetničkim imenom Reverend Beat-Man, ne želim se mnogo ponavljati u ovom tekstu, već ću samo ukratko pokušati prenijeti jedan dio divnog kaosa koji je ovaj 57-godišnji divljak prezentirao sinoć na pozornici Vintage Industrial Bara.
Večer je počela opušteno, a Beat se družio s obožavateljima koji su se skupili oko šanka, strpljivo odrađujući selfije i razgovore prije nego se popeo na pozornicu koju je stao uređivati uz zvuke posmrtnoga marša postavljajući lampe u bas bubanj koji bi mogao biti dio kakve dekoracije za Noć vještica i vješajući zastavu na kojoj kostur s nakrivljenom krunom na glavi puši cigaretu ispod podsjetnika koji kaže jednostavno: “YOU WILL DIE”.
Zatim je uzeo svoju za ljevoruke obrnutu gitaru s jednom nogom na bas pedali, a drugom za činelama i eksplodirao u “Get On Your Knees”. Ovaj put s njim nije bilo opatica koje bubnjaju niti egzotičnih plesačica. “Nemam saksofoniste. Nemam flautiste. Nema bubnjare ni klavijaturiste. Reverend Beat-Man je jebeni one man band,” vikao je s pozornice na odobravanje između stotinu i sto pedeset ljubitelja rock and rolla koji su se spustili do Savske.
Kako bi nas pripremio za svoj show, proslijedio je i bočicu “svete vodice”, zapravo domaće ilegalne rakije, “lažne šljivovice” koju je donio s nastupa u Mađarskoj i zasvirao poziv na ples i piće na neobičnom dijalektu iz “šupka svijeta” iz kojeg dolazi, teškom jeziku koji prema propovjednikovim riječima i njegovi govornici često ne razumiju.
Ali svi razumiju univerzalni jezik rock and rolla, čak i kad je mjestimično ekstreman i toliko divlji poput njegove verzije koju izvodi Reverend Beat-Man. U više navrata pitao je publiku je li im u redu takav stil. “Ovo je sjebana muzika za sjebane ljude. Od nje vam mozak može eksplodirati. Ponekad je previše i za mene samog,” rekao je. Zatim je pjesmu “I’ve Got The Devil Inside” posvetio osobi koja živi u njemu i stalno nešto brblja. “Imate li vi takvu osobu u sebi,” pitao je. “Moja je ponekad pravi šupak.”
“Feed My Brain” koju je opisao kao metal pjesmu bila je posvećena čovjeku koji radi u njegovoj maloj prodavaonici ploča a koji potencijalne kupce plaši vičući: “Feed your brain with music!” A ako to nije bilo dovoljno nastrano, Zeller je odjenuo svećeničku halju i kapu i mašući svjetiljkom stao izvoditi nekakav nakaradni striptiz koji je bolje da ne prepričavam. Čuli smo i hit “Jesus Christ Twist” nakon koje je protutnjila i pjesmica u kojoj svojim glasom vile narikače vrišti stihove: “I sacrifice my little life to rock and roll.”
Bizarnosti su se redale jedna za drugom, pa je velečasni u jednom trenutku na glavu nabio nekakvu periku i spustio se među publiku pjevati im neku svoju poremećenu verziju serenade, a službeni dio koncerta zatvoren je izvedbama najnovije pjesme (“Problems”?) i one najstarije koju je napisao kao napaljeni trinaestogodišnji tinejdžer, “I Wanna Be Your Pussycat”. Bis je pak donio, ako se ne varam “Another Day Another Life” ili neku drugu sličnu pjesmu u kojoj ljubav njegovog života vara protagonista s drugim muškarcem, što naravno ne završi dobro, te “Show Me How” koja je bila posvećena Pauli koja mu je izradila jaknu.
One man bandovi sa svojim ograničenim mogućnostima često znaju postati naporni nakon nekog vremena, osim ako poput Beat-Mana ili pak još jednog od istaknutijih majstora forme, Boba Loga III, kojeg smo također imali prilku prije par godina gledati na istoj pozornici, svoj show ne odvedu toliko daleko da ni sekunde ne želite skinuti pogled s njih jer nikad ne znate kakav će cirkus uslijediti ako samo nakratko okrenete glavu. Obojica su vulgarni veterani pogonjeni neograničenom snagom čistoga ludila i jedva čekamo njihovo sljedeće gostovanje u Zagrebu.
Beat-Man je u svom premijernom pojavljivanju u osamdesetak minuta svog nastupa pružio komediju, camp horror vibru, šok terapiju i prljavi, sjebani rock and roll u tolikoj mjeri da ćemo se još dugo smješkati i odmahivati glavom u nevjerici kad ga se budemo prisjećali.
Saznajte više: