Britanski pjevač Simon Marlow koji je izvođenjem swing standarda u zagrebačkom Vip Clubu već uobičajena glazbena pojava u glavnom gradu, u subotu je bio zadužen za veliko finale rovinjskog Avantgarde Jazz Festivala na pozornici Gradskog trga.
U pratnji Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića najviše je do izražaja došao Marlowov osjećaj mjuzikl. Što je svakako i bio cilj u popularizaciji priče oko jazza i Rovinja, obzirom da je ovaj posljednji u nizu nastupa bio besplatan, za tako reći sve putnike namjernike, turiste i dovoljno znatiželjne žitelje.
Simon Marlow inače ima iskustva u mjuziklima i veliki je zaljubljenik u swing i vrijeme kad je swing bio glavni glazbeni pokretač Broadwaya. Za njega je pozornica na Gradskom trgu u najmanju ruku bila brodvejska pozornica. Izašao je na nju u bijelom odijelu i leptir mašnom, presvukao se par puta, ovisno o situaciji, bio vedar, nasmijan, raspjevan i iznimno ljubazan prema publici, obzirom da joj se obraćao na tri jezika: engleskom, njemačkom i hrvatskom. Show je teatarski razrezao na nekoliko cjelina, a uključio je i pjevačice Janu Fabijanić i Mariju Rupčić. One su mu bile izvrsna pratnja i vokalno i plesno, a također su u kasnijim dijelovima koncerta imale i solo točke.
Marlow je plovio mainstreamom i nizao evergrine jedan za drugim. Imao je i swing hommage Freddieju Mercuryju, a bilo je zanimljivo čuti kad je „Strangers In The Night“, koja je za veliku većinu svijeta Sinatrina pjesma, otpjevao na hrvatskom, kako ju je izvodio Ivo Robić. No i HRT-ov Jazz orkestar nije u potpunosti bio podređen Marlowu. Bilo je odušaka, a Nestorović je pravilno procijenio kad je dao naglasak na brazilski jazz zvuk. Ipak je ljeto i bilo bi suludo i pomisliti da ta vrsta ‘fieste’ ne bi dobro sjela u ovoj prilici.
Sve skupa gledano, bila je to revitalizacija nekadašnjih hotelskih gaža. Onih iz vremena kad je svaki hotel koji je držao do svog renomea imao preko ljeta angažiran cijeli orkestar, prije nego li je upotreba električnih instrumenata malo-pomalo reducirala glazbenike, da bi na kraju sve završilo na sintisajzeru koji uglavnom služi da se ne čuje zveckanje pribora za jelo na terasama, uz koji, kak’ ti, 2-3 polu-glazbenika mogu odsvirati sve i ništa. Uglavnom, ovo posljednje u najvećem broju slučajeva.
Gig Marlowa i jazz orkestra bar je na trenutak vratio dignitet cijeloj stvari. Teško je reći da je čak i podsjetio prisutne na ono kako je nekad bilo, jer humpa-cumpanje uz pačje plesove traje toliko dugo, da se rijetko tko sjeća da je ikad bilo drugačije. Koncert na Gradskom trgu u Rovinju, dok je trajao, činio se tako jednostavno i prirodno uklopljen i u atmosferu i prostor gradske rive, gotovo kao nešto što se ljeti događa svaki dan. Skoro, pa ništa posebno. Ali kad je nakon njega trebalo proći kraj par terasa sa ‘živom muzikom’ na putu do hotela, brzo je postalo jasno o kakvoj rijetkosti je bila riječ.
Danas glazbenici od terase počinju, a nekad je na terasi pjevao čovjek čije pjesme je skidao Frank Sinatra. Pa sad… možda bi trebalo redefinirati termin ‘turistička glazbena ponuda’.
Saznajte više:
John Pizzarelli Quartet u Rovinju – rag vatromet Avantgarde Jazz Festivala
Dee Dee Bridgewater i Ramsey Lewis u Rovinju – prisjećanje na cool sedamdesete