Svojim drugim dugosvirajućim albumom, Rhiannon Giddens potvrđuje da je prvakinja suvremenog folka.
U vlastoručnom opisu svojeg drugog solo albuma “Freedom Highway”, Rhiannon Giddens, nekad poznata kao pjevačica starinskog country benda Carolina Chocolate Drops, piše kako je riječ o kolekciji pjesama nadahnutim poviješću crne Amerike, od godina ropstva u devetnaestom stoljeću, preko borbe za građanska prava iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, pa do današnjih nemira u Fergusonu i Baltimoreu.
Kad god je riječ o nečijem drugom albumu, nemoguće je odabrati neki pristup promišljanju od stalnog uspoređivanja s prvijencem, pogotovo ako je navedeni prethodnik bio remek-djelo, kao što “Tomorrow Is My Turn” Rihannon Giddens neupitno jest. Za razliku od “Tomorrow” koji je sadržavao tek jednu autorsku pjesmu, “Freedom Highway” sadrži tek dvije obrade, tradicionalnu “Birmingham Sunday”, te naslovnu pjesmu iz kataloga Staples Singersa. Sve ostale pjesme plod su autorskog promišljanja rasne povijesti zemlje koja ponovno proživljava turbulentna vremena.
Na prvom albumu, Rhiannon se pokazala majstoricom svih glazbenih stilova kojih se dohvatila, od bluesa Geeshie Wiley, preko folka Odette i gospela sestre Rosette Tharpe, do nešvilskog countryja Dolly Parton i šansona Charlesa Aznavoura kroz čitanje Nine Simone, ova je pjevačica pokazala cijelu paletu mogućnosti svog očaravajućeg vokala. Ali takvu žanrovsku paletu trebalo je nekako pametno osmisliti i povezati čvrstim zvučnim ljepilom, a za to je bio zadužen najbolji producent za navedene stilove, veliki T Bone Burnett.
Navedenom tematikom koja pokriva tri stoljeća povijesti, “Freedom Highway” cilja na još veći spektar glazbene šarolikosti, ali bez snažne Burnettove producentske vizije multinstrumentalist Dirk Powell i sama pjevačica uspjevaju stvoriti itekako smislenu cjelinu, ali proizvod jednostavno nije besprijekoran kao onaj koji je izašao iz radionice velemajstora.
To se najbolje osjeti kada na “Better Get It Right the First Time” usred albuma u priču ulete reperske dionice koje trebaju odavati duh suvremenosti, ali zapravo djeluju prilično nakaradno između spomenute balade iz šezdesetih “Birmingham Sunday” i country gospela “We Could Fly”.
Album otvara ujedno i najbolja pjesma albuma “At The Purchaser’s Option”, koja govori o ropkinji rodilji, a sam naslov pjesme je remek-djelo samo po sebi jer upućuje na to da se dijete koje je rodila nudi na tržnici kao “dodatna oprema”, po volji kupca. Među uspješnije trenutke valja svakako ubrojiti i vedru “Hey Bébé”, plesni broj s kreolskim duhom New Orleansa odsviran na bendžu, kontrabasu i washboardu, sa briljantim trubačkim solo dionicama Alphonsa Hornea.
Iako “Freedom Highway” nije besprijekorno remek-djelo kao solo prvijenac, Rhiannon Giddens njime potvrđuje da je prvakinja suvremenog folka, te da će kombinacija njene glazbene eklektičnosti i maestralnog vokala iznjedriti još mnogo toga dobroga u budućnosti.
Ocjena: 8/10
(Nonesuch Records, 2017.)