Nakon dva albuma ‘They’re Calling Me Home’ i ‘There Is No Other’ koje je načinila u suradnji s Francescom Turrisijem, te rada na Pulitzerom nagrađenoj operi ‘Omar’, Rhiannon Giddens se vratila kantautorskom izričaju i čini se, pokupila melodije i stihove koje su joj dugo stajale u bilježnici te ih izdala kao kolekciju pjesama.

Ovaj je album orkestriraniji, pop muzici bliži te nešto žanrovski razgranatiji nego njen prethodnik, što može povremeno dovesti do osjećaja previše mijenjanja smjera u osnovnom tonu albuma. Pjesme se doimaju kao da su napisane u različitim vremenskim periodima, i kao cjelina ne djeluju manje od sume njenih dijelova. Možda je takva kolekcija pjesama trebala Giddens da ispuca sve što ima te da krene u neku novu stvaralačku fazu.

Uhu najprivlačniji dijelovi nisu nužno i najbolji, no kao album “You’re the One” potvrđuje Giddens kao izvrsnu kantautoricu. Kritičar ne bi bio kritičar da ne počne “pilati”, ovo nije njen najbolji album, to vjerojatno ostaje “Freedom Highway”, no vjerojatno najbolje pokazuje što sve Giddens može kao autorica, a može dosta toga, dočaravajući paletu emocija, od zaljubljenosti do prezira.

Album je stilski širok, poput kolekcije pjesama za audiciju ili za kad autor traži izvođača pa ispuca sve žanrove koje se može sjetiti: soul, country, jazz, blues, zydeco, funk, a u prvom je planu Rhiannonin vokal, jasan i zvonak. “You’re The One” počinje s popičnom “Too Little, Too Late, Too Bad” koja sipa bijes prevarene i ogorčene partnerice sa zavodljivim melodijama na kojima bi pozavidio Marvin Gaye s “Here, My Dear” (ili je to možda hommage Amy Winehouse?).

Jedan glas u glavi govori kako je to hitoidan potencijal, a drugi – uzalud vam trud, svirači, neće to (nažalost) dobaciti do formatiranih radijskih postaja. Među kandidate za hitove dade se dodati i “If You Don’t Know How Sweet It Is”, sa sličnom kombinacijom liričke odrješitosti i muzičke milozvučnosti, a ni naslovna pjesma nije za baciti. Tu je i duet s Jasonom Isbellom “Yet To Be” u kojem čujemo Isbella u ponešto drugačijoj zvukovnoj konfiguraciji. Jason je dobio prostor da se “otfilji” te duet spada među uspjelije pjesme na albumu. Trešnja (ili šlag) na torti se zove “Who Are You Dreaming Of”. U toj, jazzom intoniranoj skladbi, uz Rhiannonin glas, svi instrumenti dišu skupa, to je momenat magije koja je opila sve koji su snimali tu pjesmu.

Može se reći da u impresivnoj kolekciji albuma, kakvu Giddens ima, ovakav album bi dobio oznaku “za svakoga ponešto” te ostavio neka pitanja u ušima slušatelja, no bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru Giddens krenuti dalje. Daleko od toga da je rekla svoju zadnju, ljudski je u nekoj životnoj fazi stati na loptu, napraviti kompromis i pokušati odigrati na nekoliko različitih kolosijeka.

Ocjena: 7/10

(Nonesuch, 2023.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute