Psihodelično jazz fusion putovanje koje će vas poput zaštitnog sloja izolirati od ludosti modernog društva.
Ruthova inspiracija za njegov drugi po redu album proizašla je iz serije loših događaja koje je iskusio na vlastitoj koži. Prvo mu je uz prijetnju pištoljem ukraden auto pred kućom, a potom je njegov grad Nashville pogodio razorni tornado 2020. godine. Ruth je svoju potrebu za emocionalnim samoizliječenjem i mentalnim oporavkom od traumatičnih događaja kanalizirao u ambijentalni jazz fusion bez granica. Ruthovu kvalitetu prepoznao je i Third Man Records Jacka Whitea pod čijim je okriljem objavljen „I Survived, It’s Over“.
Uvodna pjesma „Taken Back“ priziva psihodelični fusion ranih sedamdesetih i estetikom podsjeća na Santanin album „Abraxas“. Poveznice s ranim radovima Santane najviše se čuju u zvuku Ruthove gitare i njegovom stilu sviranja dok sijaset zvukova na okupu drži omamljujuća bass linija koja poput ljepila daje smisao kaotičnom soničnom kolažu. „Older But Not Confused“ poručuje nam da na novom albumu nema soničnih granica dok melodije odsvirane na flauti preuzima nagrizajući saksofon, kakav se može čuti u hitu „Summon The Fire“ benda The Comet is Coming, uz podršku lo-fi hip-hop gruva na bubnjevima.
Rich Ruth album je snimio sam u svojoj kući uslijed prve godine pandemije, a ostali članovi benda i session glazbenici svoje su dionice odsvirali na drugim lokacijama. Fizička odvojenost od kolega Ruthu nije predstavljala prepreku. Dapače, ostale je instrumente poput vrsnog samplera posložio u koherentnu cjelinu koja zvuči prirodno, masivno i slojevito. Zadivljujući je to pothvat koji prkosi logici, no krajnji rezultat je impresivan.
„Heavy And Earthbound“ krasi opaki riff na bass gitari na čijim temeljima nesputano krstari arsenal instrumenata koji kao da se bore za pozornost slušatelja i pokušavaju doprijeti do površine pored virtuoznosti saksofonista (na albumu su svirala tri saksofonista) čija improvizacija napaja atmosferu pjesme. Kako bi ublažio kaotičan kraj pjesme koja je nagrizla naše uši, Rich Ruth nam u „Thou Mayest“ nudi odmor uz pomoć transcedentalnih zvučnih pejzaža koji uz neizbježni središnji klimaks instrumenata kreiraju atmosferu u stilu elektro dua Boards Of Canada. U „Angel Slide“ i „Doxology“, koje zaključuju album, na trenutke se može „čuti“ tropska vibra iz pjesama Martina Dennya i Lesa Baxtera, kraljeva Exotice i protagonista Space-Age kulture ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Album je prožet i estetikom Orijenta koja dodatno naglašava meditativnost kao začin svakoj pojedinačnoj pjesmi neovisno da li je u pitanju umirujući atmosferični kolaž ili borba instrumenata u kaotičnim improvizacijama.
„I Survived It’s Over“ kompleksna je paleta zvukova koju ćete otkrivati pri svakom sljedećem preslušavanju. Ruthove pjesme tvore ambijentalni pejzaž i šalju vas na psihodelično jazz fusion putovanje koje će vas poput zaštitnog sloja izolirati od ludosti modernog društva. Sva sreća pa je Rich Ruth svoj proces zacjeljivanja pretočio u bogata ambijentalna prostranstva i podijelio ih sa svijetom jer rijetko što pruža utjehu kao glazba.
Ocjena: 9/10
(Third Man Records, 2022.)