Knjiga harvardskog profesora klasične poezije koji na sveučilištu drži i seminare o Dylanu donosi začuđujuće dugačak popis
poveznica između poezije antičkih velikana i Dylanovih stihova.
Nobelova nagrada za književnostu Bobu Dylanu je dodjeljena prije više od godinu dana, ali čini se kako se o kontroverznoj odluci Švedske akademije ne prestaje pričati. Može li se tekstove pjesama vrednovati jednako kao poeziju, makar oni bili djelo najvećeg od majstora te discipline? Dok dio snobova i dalje frkće nosom, drugi poput Salmana Rushdieja, upućuju na činjenicu da je od Orfeja naovamo poezija bila usko povezana s pjesmom i glazbom.
Sličnog je razmišljanja i Richard F. Thomas, profesor klasične poezije na Harvardu i čovjek koji svojim studentima osim o rimskim pjesnicima drži i seminar o Dylanovoj poeziji. On u svojoj novoj knjizi, možda nespretno nazvanoj, “Why Bob Dylan Matters”, odnosno “Zašto je Bob Dylan bitan” donosi začuđujuće dugačak popis poveznica između poezije antičkih velikana i Dylanovih stihova.
Nije nepoznata činjenica da je Dylan uvelike citirao pjesnike poput Ovidija i Vergilija u svojim pjesmama, ali Thomasova knjiga iznenađuje skretanjem pozornosti na sve slučajeve u kojima se Bob intertekstualno referira na njih od samih početaka, ali pogotovo u posljednjih dvadeset godina karijere, od albuma “Time Out of Mind” naovamo. Album “Modern Times” tako vrvi od doslovnih citata Ovidija, dok se na “Tempest”, osim očitih naslova poput “Early Roman Kings”, našlo mnogo toga iz Homerove “Odiseje”.
Thomas osim po pjesmama s albuma spretno kopa i po Dylanovoj polufiktivnoj autobiografiji “Chronicles: Volume I”, kao i po brojnim intervjuima i na koncu u predavanju napisanom povodom primanja Nobela, gdje pjevač spominje antičke izvore, kao i povezanost s Rimom od školskih dana i članstva u latinskom klubu. No njegova je knjiga najbolja kada nije usredotočena isključivo na utjecaje klasika na Dylana, već kad razmatra njegov ingeniozan postupak stvaranja u kojemu pjesnik uzima postojeću građu odasvuda, od Biblije, preko rimskih epova, do folk i blues tradicije i šund romana i pritom od takvog kolaža stvara jedinstven i originalan, često dvoznačan i autoreferencijalan, samostojeći sadržaj vrijedan najveće književne nagrade.
T.S. Eliot je rekao da nezreli pjesnici imitiraju, dok iskusni kradu. Dok jedni pokvare ono što su uzeli, drugi od toga naprave nešto još bolje ili barem novo. Nitko to ne radi bolje od Dylana, iako je i u tome imao svoje prethodnike od Vergilija naovamo. Naoružao se svjesno ili nesvjesno i njihovom obranom od optužbi za plagiranje: “Probajte i vi učiniti isto, pa da vidimo kako će ispasti.”
(HarperCollins, 368 str., studeni 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
