Još jedan Richard, još jedan Englez, još jedan povratnik nakon petogodišnje pauze (prokleti COVID) i još jedan koji isporučuje album koji se može proglastiti njegovim najboljim u posljednjih desetak godina.
Kako smo prije samo nekoliko dana pisali o novom albumu Richarda Hawleyja, “In This City They Call You Love“, gotovo je nemoguće prihvatiti se posla o pisanju o jednoj drugoj ploči objavljenoj na isti dan – riječ je o “Ship to Shore” Richarda Thompsona – a pritom ne pomisliti na sve poveznice između ova dva izdanja. Još jedan Richard, još jedan Englez, još jedan povratnik nakon petogodišnje pauze (prokleti COVID) i još jedan koji isporučuje album koji se može proglasiti njegovim najboljim u posljednjih desetak godina.
Ako ima neupućenih, valja znati da je Thompson slavu stekao u šezdesetima u folk rock bendu Fairport Convention, da bi nakon toga u sedamdesetima ostvario jedno od najuspješnijih poglavlja karijere kao dio kantatorskog dua koji je činio s tadašnjom suprugom Lindom Thompson. Nakon razvoda, Richard nastavlja kao solo igrač i ostvaruje još nekoliko fantastičnih izdanja u kojima se nastavlja igrati kombiniranjem folk tradicije s rokerskim lickovima koji su mu osigurali status jednog od najvještijih gitarista svih vremena.
U prošlom desetljeću RT je u razdoblju od pet godina isporučio trilogiju albuma započetu briljantnim “Electricom” iz 2013., koji se svakako može istaknuti kao jedno od najblistavijih poglavlja u njegovom autorskom katalogu, a “Ship to Shore” stilski i sadržajno često u sjećanje doziva neke od najboljih pjesama s upravo te ploče, kao i njezine nasljednice “Still” u produkciji Jeffa Tweedyja iz Wilca. Tradicionalni ritmovi, lijepe melodije i mračne teme također su sastavni dijelovi Thompsonovog materijala, pa ih tako i ovdje ima napretek.
Poznat je citat Toma Waitsa u kojemu kaže kako voli da mu lijepe melodije govore užasne stvari, a fan takvog pristupa svakako je i Thompson. Dovoljno je primjerice baciti uho na “The Fear Never Leaves You,” pjesmu o demonima koji u snu proganjaju veterana koji pati od posttraumatskog stresa, no slično bi se moglo reći i za naoko vedriju “Freeze”, jedan od najavnih singlova koji joj prethodi i otvara album zanosnom kombinacijom keltskog i afričkog ritma dok Richard pjeva o neodlučnom samoubojici koji se ne usuđuje napraviti posljednji korak s ruba zgrade.
Još jedan singl nadahnut mračnijim poglavljima britanske folk pjesmarice je i “Singapore Sadie”, dok naredna “Trust” prelazi Atlantik i zvučno srodstvo pronalazi u glazbi Motowna. Najtipičniji pak primjer Thompsonovog specifičnog autorskog pisma dolazi u “Old Pack Mule”. Ljubiteljima životinja treba iskreno preporučiti da ne slušaju tekst ove pjesme koji u svom središtu ima jednu klasičnu sliku tradicionalnog songwritinga, a to je smrt vjerne mule od premorenosti mukotrpnim radom. Pjesma je smještena u razdoblje teške neimaštine i gladi, pa i nije tako strašna ideja da će akteri pjesme podijeliti i pojesti tijelo jadne životinje koliko je šokantno svojevrsno veselje kojim pristupaju komadanju stvorenja kojeg usput ujedno i žale i hvale u sjećanju dok im svejednako sline cure, a noževi se oštre.
“Turnstile Casanova” je standardno posezanje za riferskim rockom kakvo se uglavnom redovno nalazi na RT-jevim albumima, premda jedan od svjetlijih primjera takvog pisma, ispričan iz perspektive autora kojeg djevojka ostavlja zbog nekog bezveznog kicoša iz kvarta. S druge strane albuma svakako se ističe još i “Life’s a Bloody Show” za koju Thompson kaže da je nadahnuta europskom glazbom 17. stoljeće, oda trgovcima varalicama i kabaretu, premda se takav dojam u glazbi može dobiti pred sam kraj pjesme, a ostatak zvuči izrazito suvremeno, što vjerojatno govori u korist teze da i dalje živimo u vrijeme prodavača “zmijskog ulja”, samo što oni danas ne viču po ulicama već imaju svoje kanale na Instagramu i TikToku.
Pregled albuma ne možemo dovršiti a da ne spomenomo završnu “We Roll” koja je napisana u obliku posljednjeg pozdrava benda sa pozornice i svakako je se može zamisliti kako zatvara koncerte na Thompsonovim turnejama od sad pa nadalje. Isto tako bilo bi divno kad bi nam se pružila i neka skora prilika da i sami prisustvujemo jednom takvom Richardovom koncertu u našoj zemlji ili susjedstvu, ali nekako sumnjam da ovaj fantastični kantautor i vrhunski gitarist ima dovoljno publike da bi se pokrili troškovi organizacije takvog nastupa. Što je u jednakoj mjeri i nepravedno i nevjerojatno.
Ocjena: 8/10
(New West Records, LLC, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
