Veterani novosadske punk rock scene, oformljeni sad već davne 1986. godine, ovog proljeća su upravo na Dan prodavaonice ploča objavili svoj novi studijski album ‘Novo doba’.
„Ritam nereda donosi haotične slike vremena u kome živimo. Kritika društva i sistema se oslikava žestokom muzikom, iskrenim tekstovima i beskompromisnim stavom. „Novo doba“ je trinaesti album po redu i on je nastavak cele sage koju Ritam Nereda nosi već preko trideset pet godina. Album je sniman u studijima „Pavarotti“ u Mostaru i „Road“ u Novom Sadu“, izjavio je ovom prigodom frontmen benda Boban Petronić.
Od posljednje studijskog albuma „To nisi ti“ proteklo je osam godina, a bend koji se 1986. na svom prvom demu „Za Novi Sad“ predstavio kao oi! punk sastav odavno je prigrlio crossover način rada tijekom vlastitog evolucijskog puta s naglaskom na što efektnije adrenalinske udare zgusnutih riffova i ritma.
„Novo doba“ odjekuje ne samo kao da je Ritam nereda upravo sišao s barikada uličnih prosvjeda, već kao da se od njih nikad nije ni pomaknuo. Ako se malo pogleda unatrag to je jedan od onih „nomen est omen“ bendova. Njihova cjelokupna karijera je jedan poduži niz ritma nereda. Kad su nakon dva zapažena demo uratka (koje su uvrstili i u svoju službenu diskografiju) iz druge polovice osamdesetih došli do prvog albuma „Nikog nema“ 1991. izbio je rat.
Drugi album „Breaking“ iz 1993. paradoksalno je imao problema sa zabranom distribucije u Njemačkoj obzirom da je tada Miloševićev režim bio pod embargom. Dakle, iako je Ritam nereda predstavljao bunt protiv tog istog režima, trpio je nepravične posljedice. Paradoks nereda pratio ih je i kasnije 1997. kad im je u Beogradu bio zabranjen koncert zbog lažne optužbe da je riječ o grupi skinheadsa u trenutku kad je u glavnom gradu Srbije izbio konflikt između tamošnjih neonacista i romske populacije. Njihov album „999“ čekao je na postprodukciju i objavu skoro godinu dana kad je 1999. krenulo bombardiranje Srbije od strane NATO-a, da bi tek u novom mileniju nakon live albuma „Exist To Resist“ grupa na domaćem terenu počela dobivati zasluženi status. Tome je svakako pridonijela i suradnja sa Zoranom Kostićem Canetom iz Partibrejkersa.
„Novo doba“ za Petronića i ekipu je igra ironije – možda jest novo doba, ali problemi su stari i uvijek prisutni i svode se na onaj vječiti rat sistema protiv pojedinca. Kako sistem uvijek traži nove metode za ograničavanje slobode i zamagljivanje zdravorazumskih horizonata, tako se i pojedinac uvijek nastoji izvući iz klopke.
Ritam nereda već u uvodnoj „Čast“ jasno odbacuju tezu da nije „čast slijepo pratiti vlast“ dok ritam dobuje sporo i okrutno pripremajući teren za naslovnu „Novo doba“ i njene distopijske vizure budućnosti koja će nas sve strpati u rov, nebitno s koje strane. Treća po redu „Greška“ dolazi kao punokrvni banger i buduća koncertna himna – još jedna punk rock pjesma u beskrajnom nizu punk rock pjesama koje iznose želje za društvenom neuklopivošću, ali kao što svaki panker zna; bitno je tko to govori i s kakvim stavom, a kod ovog benda taj nepatvoreni duh kao da nije izvjetrio do današnjeg dana.
Iako je nakana Ritma nereda bila da s četvrtom „Bez tebe“ grunu još jače, za potpisnika ovih redaka je tu ipak malo previše thrash metal riff obrazaca a la Metallica. Odsvirano je to ‘na nož’, ali je ‘posuđivanje obrazaca’ preočito. Situaciju popravlja „Lomi“ (izabrana i za prvi singl), najbrutalnija stvar na albumu, jedna od onih za koju i kad je slušate u studijskoj verziji znate da će svaki vlasnik kluba biti u strahu za inventar kad krene koncertna šutka na njoj. Doslovce, lomljenje kostiju.
Nakon takve razbijačine odlično se nadovezuje „Strah“ sa svojom teškom i kotrljajućom mantrom koja malo podsjeća na „Orgasmatron“ Motorheada, a sa sličnim, ali bržim karakterističnim brundanjem basa vozi i naredna „Broj“ koja opisuje logoraški mentalitet bivstva u današnjici. U nastavku „Plam“ progovara o anksioznosti i samokrivnji, a sve to vodi do posljednje jasnog poziva na neke nove barikade u finalnom poglavlju „Zastave“.
Ovakav otkivak gnjeva kakav je album „Novo doba“ možda se mogao očekivati od daleko mlađeg sastava, a ne od veterana koji su dosad nakupili cjeloživotni radni staž na pozornicama. No dobro je poznato da stvari imaju smisla dokle god netko ima nešto konkretno za reći. Ritan nereda itekako ima. I dalje. Posebno u ovakvim društvima i ovakvom svijetu. Rijedak primjer onih koji nisu prodali svoje ideale i otišli na kvasinu.
Ocjena: 8/10
(Mascom, 2023.)