Legendarni britanski pjevač jučer je prvi put radno posjetio Hrvatsku.
Prokleti internet. Ubija i ono malo preostalih životnih iluzija. Kad zaronite u Roda Stewarta po wikipedijama jer, eto, koncert će pa je red, stvarnost vas opali po njušci jače nego neki od najslavnijih Bernardićevih fejs-statusa. „Sailing“, taj guilty pleasure mnogih života, taj okidač za slatko prepuštanje nostalgiji, zapravo je OBRADA. Bezvremenski sinonim za postojanje Roda Stewarta ustvari je napisao Gavin Sutherland za svoje Sutherland Brotherse! A kao vrhunac ovog neočekivanog autorskog obrata, ispalo je da je sasvim nepravedno što je Stewartova verzija proslavila pjesmu, original je barem jednako upečatljiv. Dok je Stewart od „Sailing“ napravio klasičnu rock baladu, varijanta Sutherland Brothersa iz 1972. uključivala je i maleni dašak psihodelije.
„Sailing“ i „Da Ya Think I’m Sexy“ bile su jučer, normalno, vrhunci koncerta u zagrebačkoj Areni. Prvi dolazak Roda the Moda u Hrvatsku otkrio je još neke detaljčiće glede Stewartove karijere. Njegova best of-ovski posložena setlista, naime, uključuje barem petnaest obrada, što nas opet suočava s povećim upitnikom – kako je uopće uspio postati jedan od najprodavanijih i najbogatijih britanskih glazbenika ikad, ako mu kostur koncerta drže coveri?
Da stvari budu interesantnije, neke od najvećih vlastitih hitova, poput „Maggie May“, „Baby Jane“, „You’re in My Heart“, pa i samu disco hitčinu „Da Ya Think I’m Sexy“, Rod Steward je napisao osobno, ili barem kao koautor. Pa da nakon gotovo trideset studijskih albuma, ne računajući fazu Facesa i Jeff Back Groupa, ne može složiti cjelovečernji autorski repertoar, već mu vrhunce koncerta nose „It’s a Heartache“ Bonnie Tyler, Waitsova „Downtown Train“ ili „Proud Mary“ od Creedencea. Toliko o nedoumicama.
Arena je jučer bila pristojno popunjena, unatoč prosječnoj cijeni ulaznice od nekih 600 kuna, što koncert Sir Roda čini jednim od najskupljih na ovim prostorima. Desetak tisuća ljudi sinoć se susrelo s vrhunskom stage produkcijom i pomalo upitnim odlukama za miks-pultom, gdje je Stewartov vokal trebao biti dignut za barem dvije crtice. No, to je već čangrizavost, publika je po show došla, show je i dobila.
Ponosni Škot i pasionirani navijač Celtica, svoje 73 godine nosi izuzetno dobro. No, svjestan je i vlastitih fizičkih limita, pa se iskusno okružio jakim ženskim back vokalima, zatim i dvojicom bubnjara, jednom perkusionisticom te pouzdanom ritam sekcijom pojačanom saksofonom. Računajući da u krevetu mora biti najkasnije u 23 sata, koncert je počeo matinejski nekoliko minuta nakon osam, taman na vrijeme da svih šest autobusa iz Slovenije, koji su zapeli u snijegu i satima se vozili do Zagreba, iskrcaju fanove ispred Arene sa zvukom sirene.
Prva katarza dogodila se tijekom Van Morrisonove „Have I Told You Lately“, mada se teško za jučerašnji koncert može reći da je bio euforičan. Kao prvo, parter je bio sjedeći, a drugo, publika Roda Stewarta danas je uglavnom 50+ ekipa, kojoj vrištanje nije ni na kraj pameti. Plesanje, njihanje u ritmu i pjevušenje, to već da. Uživalo se, padalo se ničice pred Rodovim šarmom, ali Arena nije ključala. „Maggie May“ i „Baby Jane“ označili su najbolje glazbene trenutke spektakla, a stotine balona na kraju probudili su razdraganu dječicu u vremešnim Stewartovim fanovima.
Rod Stewart odradio je dobrih sat i 45 na pozornici. Nema prevare. Osim što nam je internet malo upropastio „Sailing“, njemu ništa nije sveto.