‘Azbestni krovovi’ amalgam su svega po čemu su braća Sinkauz poznati – glazba trenutka koju vode osjećaji te mračni i distopijski krajolici s grandioznim audio vizurama.
Nastupi glazbenika koji se bave improvizacijom jedinstveno su i neponovljivo iskustvo. Doslovno neponovljivo jer se nijanse i zvučni detalji u prostoru svaki put poslože drukčije. U tom smislu možemo istaknuti da domaća publika već godinama ima redovitu priliku uživati u takvim iskustvima zahvaljujući Alenu i Nenadu Sinkauzu, neumornoj braći iz Pule koji su nositelji naše impro scene. Među nastupima i aktivnostima braće Sinkauz u zadnjih se nekoliko godina kao koncertne poslastice ističu multimedijski nastupi s uglednim slikarom i strip crtačem Danijelom Žeželjom koji predstavljaju sinergiju vizualne i glazbene umjetnosti.
Sa svakog performansa kojem sam prisustvovao nosim neki zvuk ili osjećaj koji su mi urezani duboko u svijest. Tako se iz nastupa Sinkauza i bubnjarke Katharine Ernst u MSU, kojim je u jesen 2022. otvorena Žeželjeva izložba „Svjetlocrno“, živo sjećam brutalizirane industrial kakofonije koja je na trzaj žice gitare Nenada Sinkauza tresla zidove dvorane Gorgona. Takvi nastupi samo jačaju glad za konkretnim nosačem zvuka u kojem možemo uživati kadgod poželimo. U toj niši djeluje izdavačka etiketa Kopaton Records koju vode Sinkauzi, a koja je prošle godine objelodanila album „4 Days“, live snimku jednog od multimedijskih nastupa sa Žeželjom. Kopaton Records dom je i benda Roj Osa kojeg čine Sinkauzi i bubnjar Marco Quarantotto. Njihov debitantski album „Azbestni krovovi“ još jedno je sjajno izdanje čija vrijednost nadilazi glazbene okvire.
„Azbestni krovovi“ amalgam su svega po čemu su braća Sinkauz poznati – glazba trenutka koju vode osjećaji te mračni i distopijski krajolici s grandioznim audio vizurama. Upravo je jedinstvena „soundtrack“ atmosfera jedan od najvećih pluseva albuma koji komotno može biti iskorišten za glazbenu podlogu nekog novog SF blockbustera. Malotko uspije postići atmosferu koja istovremeno zvuči otuđujuće i toplo, a Roj Osa tu ambivalentnost vješto evocira kroz cijeli album. Tinjajuća i diskretna melodija utkana je u većinu pjesama koje unatoč elementu improvizacije nude natruhe strukturirane ambijentalnosti kakvu primjerice možemo čuti na albumu „Musick To Play In The Dark Vol. 1“ legendarnog Coila.
Eksperimentalna glazba ima snažan vizualni potencijal, a važnost tog aspekta manifestirana je u sjajnoj naslovnici albuma za koju je zaslužan Danijel Žeželj. Upravo je suradnja Sinkauza i Žeželja najbolji primjer komplementarnosti vizualnog i zvukovnog dijela umjetnosti koja je kroz godine stapanja stvorila neraskidivu sinergiju. Tako Žeželjev rad automatski oživljava zvukove iz radionice Sinkauza, dok njihova glazba paralelno kreira Žeželjeve vizuale.
Roj Osa našao se i na kompilaciji „Zvučni zid“, nedavno predstavljenom presjeku domaće alternativne scene. Time je dodatno osvijetljen eksperimentalni dio naše scene koja djeluje van uhodanih i predvidljivih normi. U skladu s tim „Azbestni Krovovi“ pravi su primjer stvaralaštva koje ne robuje kreativnim kalupima i ne kroči ucrtanim stazama nego gradi vlastiti svijet kojim možemo beskonačno lutati.
Ocjena: 10/10
(Kopaton Records, 2023.)