Među novijim bendovima na sceni, Rolin Humes se mogu pohvaliti rijetko velikim uspjesima. Pobjednici su gotovo svih hrvatskih festivala na kojima su nastupali, pa su tako pobjedom na Croatia Blues Challengeu dobili priliku da nastupe i na International Blues Festivalu u Memphisu, kao i na još nekoliko koncerata u Americi, uključujući i legendarni Muscle Shoals.
Temeljni ključ uspjeha leži u činjenici da je riječ o skupini izvrsnih glazbenika koje predvodi karizmatični pjevač i klavijaturist Robert Hudulin, a i o tome da to što sviraju ima izvanredan potencijal upravo za natjecateljske festivale. Ne izmišljaju toplu vodu, a i ne moraju. Elemente bijelog bluesa, jazza, pa i svojevrsne progresive kombiniraju sa srednjostrujaškim rockom, a rezultat je iznimno dopadljiv za širu paletu ukusa. U četvrtak2. travnja su tako nastupili u sklopu hvalevrijednog projekta 808 Live u kojem u sklopu svoje emisije u Branimir centru Ivan i Ivan priređuju koncerte koji se prenose uživo na internetskom radiju.
Interesantni su to koncerti koji zbog neobične lokacije i vremena odžavanja uvelike ovise o interesu namjernika koji će se zaustaviti u prolazu i poslušati program. No, njih nažalost nikada nema previše. Na jučerašnjem koncertu, Robert je briljirao u ulozi zabavljača, koristeći priliku da slušateljima doslovno opiše svakoga člana benda, kako bi dobili sliku toga tko im svira na radiju.
Bend je progrmio kroz materijale sa svoja dva albuma i upriličio mnogo nijansi svoga zvuka koji sežu od pop rocka Queena i Eltona Johna, u najboljem smislu (vidi “Freedom”), do nečega što je na trenutke zvučalo kao da se Cashovim Tennesee Three pridružio Jerry Lee Lewis (“Fill the Gap”, ako se ne varam). Koncert je upriličen kao promocija njihovog novoga albuma “Rolin Humes presents Rolin Blues”. Sam album prirodno se naslanja na zvuk svoga prethodnika, “Rolin Humes welcomes you to the Penultimate Supper 6/8”. Otvara ga jedna prilično bluzerska špranca “You Never Gonna Guess” koja odluta u iznenađujuće melodiozan refren, a uz tetke iz Pariza, susjedove kćeri i svećenike s ljubavnicama među likovima ima i Roberta De Nira i Ala Pacina.
Nakon toga Robert ima priliku pokazati mogućnosti vokalne sposobnosti u komadu bjelačkog bluesa nazvanom “Pretentious Blues”. Osim pretencioznog ima tu i bluesa koji izričito nije predsjednički, jer “This Is Not The Presidential Blues” je zapravo vrlo iskreno promišljanje vjere kakvo rijetko imamo prilike čuti na našoj sceni. Kao i prošli, i ovaj album završava jedna epska pjesma koja prelazi u dvoznamenkastu minutažu. “Irene” je laganica koja će, naravno, ubrzati tempo, čak i zaplesati valcer, a cijelu će stvar obilježiti odličan gitarski solo Nikole Smiljanića i od posljednje pjesme albuma napraviti ono što se naziva “standout trackom”.
Svojim drugim albumom Humesi ne napuštaju uhodani pristup stvaranju glazbi, već samo dodatno nijansiraju i uobličuju ono u čemu rasturaju. Na brojnim nastupima isklesali su se kao live act, stoga slušajte Rolin Blues, ali ih svakako idite i gledati uživo, jer nećete požaliti doživjeti njihovu nadahnjujuću energiju.
Ocjena 8/10
(Samizdat, 2015.)