Royal Blood ‘Typhoons’ – u šumi singlova izgubio se album

Nizanje atraktivnih singlova ne znači automatski i atraktivan album.

Royal Blood ‘Typhoons’

Rock duo iz Brightona kojem se još uz ‘rock’ često daje i prefiks ‘disco’ na svom trećem albumu „Typhoons“ još je više usavršio formulu u kojoj se negdje na pola puta susreću grupe Muse i The Black Keys. Formula je u ovom trenutku, dakako, izdašna obzirom da je „Typhoons“ po objavi zasjeo na prva mjesta po prodaji u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj, kao što je dobacio prilično visoko i na američkom Billboardu, pa se članove benda; Mikea Kerra i Bena Thatchera već sad može okititi epitetima rastućih rock zvijezda u redovima nove, najmlađe, generacije rock publike, koja poput njihovih pulena ne mari previše za stilska ograničenja dokle god ritam poletno pumpa u dinamičnoj i pjevnoj kombinaciji atraktivnih rifova i himničnih refrena.

Album tako udara na prvu loptu plesnom „Trouble’s Coming“ koja kao da je rađena poput nekog oglednog primjerka matrice iz koje reklamne agencije mogu iščupati na slijepo par dijelova za podlogu nekih adrenalinskih reklamnih spotova. „Oblivion“ nastavlja u gotovo identičnom ozračju pumpanja rock-disco atmosfere čineći potom naslovnu „Typhoons“ samo novom pjesmom u identičnom nizu što podsjeća na onu davnašnju praksu nizanja prvih kitica i refrena u istom ritmu na tzv. „Stars on ’45“ pločama koje su omogućavale klupskim DJ-ima da odu na pauzu, a da plesna atmosfera ne padne.

Produkcijski gledano „Typhoons“ je pop djelo, obzirom da u njemu nema sekunde koja kao da nije programirana, pa je ugođaj kao da je glazba programski unošena i oblikovana, a malo manje da je svirana, te da su se Kerr i Thatcher više bavili napucanim outputom, a manje emotivnim inputom, u smislu da nisu pustili da ih glazba odvede na neku drugu vrstu putovanja izvan unaprijed zacrtane matrice.

Naime, problem sa superiornom produkcijom koja daje svojevrsne dehumanizirane rezultate jest ta što impresija superiornosti traje kratko, jer je i ljudski mozak prilično bezobrazan receptor kojeg brzo uhvati osjećaj otkazivanja fokusa kad razotkrije paterne koji izazivaju monotoniju. Tako i Royal Blood na ovom albumu ‘padaju’ čim padne tempo s dolaskom „Whoo Needs Friends“ i „Million & One“. Uvuče se tako osrednjost pored sve produkcijske brige oko toga da svaka pjesma može biti samonosivi singl na nekoliko vrsta chartova. Dakle, dojam da su Royal Blood sprinteri koji brzo lipšu je nedvojben, a problem je što dimenzija albuma isključuje svakog singl sprintera iz igre. Tu ipak treba trčati malo maštovitije.

Pored toga u rock-duo kompeticiji smo u posljednjih dvadesetak godina uistinu vidjeli creme de la creme izvođače i autore, koji su se uz sve i trudili što više te okvire prilagoditi tome da izvedba uživo ne padne, a kod Royal Blood se taj problem vidi iz aviona – u prijevodu; bez podrške matrica, oni padaju.

No to je drugi par rukava. Pozabavimo se ostatkom materijala. U drugoj polovini Royal Blood ipak proširuju obzore i pokušavaju unijeti nešto kompleksnosti u njihovu igru na prvu loptu u kojoj isuviše robuju disco ritmu. No upravo to unošenje kompleksnosti upuhuje neki dašak svježine, kao i zaključak da je jedina klavirska balada „All We Have Is Now“ trebala biti u prvom dijelu albuma kako bi razlomila monotoniju ‘jedno te istog’, kako bi rekao Rambo Amadeus, kao što su i „Boliermaker”, „Had Vision“ i „Hold On“ također mogle postići sličan, bolji efekt, da nisu nanizane na kraju kao što je to slučaj i s prve tri pjesme zbog čega ovaj i inače kratak album pliva u nekom plošnom limbu bez previše dubine. Zasićenje dolazi i prije nego li je završio, jer ga jednostavno u šumi singlova niti vidite, niti doživljavate.

Ocjena: 6/10

(Warner Records / Dancing Bear, 2021.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X