Povodom pedesetog rođendana, Rufus Wainwright oglasio se pločom dueta na kojoj je ugostio obitelj, veterane folk scene, ali i njezine nove snage.
Ako pojam “folkokracije” razumijemo kao nešto što označava aristokraciju u žanru folk glazbe, neku vrstu posvećene loze i krvne linije koja prenosi talent kroz generacije, obitelj Wainwright svakako je jedna od prvih koja bi se mogla okititi tim naslovom. Od odmetnutog pater familiasa Loudona, trećeg svoga imena, vrhunskog kantautora očito teške naravi i njegove sestre Sloan koja je nekoć bila popularna na njujorškoj sceni u Greenwich Villageu, zatim njegove prve supruge, kanadske kantautorice Kate McGarrigle koja je pak nastupala sa svojom sestrom Annom, do njegovih kćeri, izrazito talentirane Marthe i mlađe Lucy, do sina Rufusa, vječnog mladića anđeoskoga glasa koji će sljedeći mjesec proslaviti svoj pedeseti rođendan, a u znak proslave objavio je album kojim odaje počast obiteljskoj tradiciji iz koje je iznikao, a koji je nazvao upravo – “Folkocracy”.
Nakon što se desetljećima dokazivao na području kantautorskog popa, pa čak i opere, Rufus Wainwright se dakle vratio u dane mladosti i okružje glazbe na kojoj je odrastao, a oko sebe je okupio jednu vlastitu “folkokraciju”, pripadnike prvenstveno mlađe glazbene scene koji s njim dijele afinitet prema pjesmama napisanim prije barem više od cijelog stoljeća. Popis suradnika je podugačak, jer gotovo na svakoj od čak 15 pjesama naći će se po barem jedno gostujuće ime, a na nekima i mnogo više od jednog. Neka od njih su slavna i davno osvjedočena, no kao što rekosmo, većina ih je ipak mlađih od samog slavljenika.
Album tako otvara “Alone”, duet s kantautoricom Madison Cunningham koja je dvostruko mlađa od Rufusa i ima jednako lijep glas, premda je sama pjesma možda nedovoljno upečatljiva za udarnu poziciju na ploči, za razliku od, recimo, “Heading for Home” koja je slijedi i objavljena je kao singl, a na kojoj gostuje slavni, da ne kažem legendarni, John Legend.
Wainwright pojam folka tretira prilično širokopojasno, pa pod njega može utrpati i fine komade kalifornijskoga popa kad će obraditi hit grupe The Mamas & the Papas “Twelve-Thirty (Young Girls Are Coming to the Canyon)” – na kojem će ugostiti Susannu Hoffs i slavniju Sheryl Crow, kao i Chrisa Stillsa, sina velikoga Stephena i još jedan primjer jedne folkokratske loze – kao i one primjere žanra u užem smislum a koje predstavljaju balada o ubojstvu “Down in the Willow Garden” koju izvodi s Brandi Carlile ili vječni klasik “Shenandoah” koji su prije njega pjevali svi najveći od velikana uključujući Boba Dylana, Brucea Springsteena i Toma Waitsa s Keithom Richardsom.
Postoje i trenuci kad će se album potpuno odmaknuti od folka, pa će Rufus tako odvirati “Nacht und Träume” Franza Schuberta koja uz havajsku “Kaulana Nā Pua” (s Nicole Scherzinger iz Pussycat Dolls) najviše odudara od ostatka materijala dodajući nepotrebnu dozu neujednačenosti inače vrlo ugodnoj ploči.
No, “Folkocracy” svoj neupitni vrhunac doseže na svojoj sredini gdje je plasiran udarni par pjesama. Prva od njih obrada je klasika Neila Younga “Harvest” u kojoj se vokalom i violinom Rufusu pridružuje fantastični Andrew Bird, a na scenu se vraća i ranije spomenuti mlađi Stills. Nakon nje slijedi jedina pjesma albuma koja nije obrada već je plod Wainwrightova vlastita pera, a riječ je o “Going to a Town”, jednoj od najboljih pjesama iz njegovog kataloga, autorovom obračunu s američkom malograđanštinom i homofobijom koja ga je cijeli život pratila. Nova verzija obogaćena je vokalnim dionicama još jedne izopćenice koja svakako razumije o čemu pjesma govori, a poznata je pod imenom Anohni.
Popis veteranskih imena koja su pozvana na Rufusovu feštu uključuje frontmena Talking Headsa, imperatora Davida Byrnea, slavnog aranžera i kompozitora Van Dykea Parksa koji je slavu stekao surađujući s Brianom Wilsonom i njegovim Beach Boysima, a tu je i velika zvijezda sedamdesetih, Chaka Kahn, koja će s Wainwrightom izvesti simpatičnu verziju “Cotton Eyed Joe” koja vam možda pomogne da isperete iz ušiju onu dance verziju iz devedesetih koja vam automatski zasvira u glavi kad negdje pročitate njezin naziv.
Kako bi “Folkocracy” odisao obiteljskim duhom pozvane su, naravno, i Rufusove sestre Martha i Lucy, pa će tako u tercetu otpjevati uspavanku “Hush Little Baby”, ali i zatvoriti ploču s još jednim općim mjestom svake folk pjesmarice, keltske balade “Wild Mountain Thyme” na kojoj će im se pridružiti i tetka Anna McGarrigle kao i njezin stručni suradnik Chaim Tannenbaum koji na njoj svira bendžo pokojne mame Kate čiji duh lebdi nad elegičnom izvedbom utjelovljen u zvuku njezinoga instrumenta.
“Folkocracy”, kao i mnogi drugi albumi dueta, kojiput zastenje pod bremenom obveze vokalnih suradnji, pa su trenuci u kojima Rufus pjeva sam, kao što su spomenuta “Shenandoah” ili pak “Arthur McBride” dobrodošli trenuci predaha od “featuringa”. Također, ploča je mogla biti i za pjesmu-dvije kraća od ukupnog trajanja koje doseže puni sat, ali od viška glava ne bi trebala boljeti kad kao melem dolaze neke od najmilozvučnijih melodija koje je sin Wainwright snimio u karijeri.
Ocjena: 7/10
(Rufus Wainwright / BMG Rights Management, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
