Nakon prošlogodišnjeg nastupa pred dubrovačkom publikom, Rufus Wainwright je sinoć u velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski i u Zagrebu dokazao svoj osebujni glazbeni i scenski talent.
Nije baš uobičajeno da etablirani glazbenik u minimalnim produkcijskim uvjetima krene na promotivnu turneju novog albuma, pa još kad naziv tog albuma u sebi ima poznatu kovanicu „The Best of“ lako se stječe dojam kako su se muze ‘iskrale iz zone’ i kako je u pitanju brzinsko skupljanje novaca prije nego li nastupi oseka. Upravo to radi Rufus Wainwright koji od sredine ožujka ima zgusnuti koncertni raspored u ovom dijelu Europe.
To je šarmantno i priznao na sinoćnjem koncertu u Zagrebu tijekom showa u koji je ‘nepotistički’ uključio i svoju sestru Lucy. No ono za što skuplja novce svemu daje potpuno drugačiju dimenziju. Muze ga definitivno nisu napustile, dapače opsjedaju ga jer je odlučio revitalizirati jedan segment glazbene industrije koji je potpuno iščeznuo, a to je audio snimanje opere. „Možete kupiti bilo koji moj album na mojoj stranici za 15 američkih dolara, a možete kupiti i mene za 50.000 dolara da vas zabavljam cijelu večer!“, rekao je dok je sjedio za klavirom i dodao: „I time sigurno pomažete u snimanju moje opere „Prima Donna“ koju će izvesti BBC-ijev filharmonijski orkestar.“
Wainwright time dokazuje kako je apsolutni borac protiv ustaljene struje sadašnjeg glazbenog svijeta iz koje je izbrisana dimenzija i praksa audio snimanja opera jer su takvi zahvati postali preskupi, dok je paralelno nestalo i tržište i interes za tu vrstu izdanja. Oživljavati jedan tako grandiozan element nešto je što uistinu zaslužuje pohvalu. Rufus Wainwright je i pred zagrebačkom publikom dokazao kako je grandiozan glazbeni karakter koji je u stanju tako nešto izgurati do kraja.
Iako je u skoro dvosatnom nastupu s dva bisa sjedio za klavirom ili imao akustičnu gitaru u ruci uspio je i od toga napraviti grandiozan show. Energija kojom se davao u vokalnim izvedbama bila je ono što bi se moglo okarakterizirati kao ‘over the top’, a činilo se da to ‘odrađuje’ s jednakom lepršavom lakoćom s kojom je komunicirao s publikom u pauzama i pričao anegdote.
Našu opernu primadonu Zinku Kunc (on je zna kao Zinku Milanov, op.a.) spomenuo je u kontekstu svoje velike naklonosti spram njenog rada, čak i u anegdoti s jednim od američkih predsjednika. Kako je pazio na ritam izmjene instrumenata (započeo je koncert s „Grey Gardens“ i „The Makers Make“ uz pratnju klavira da bi se prihvatio gitare na „Out Of The Game“) držeći tenziju i dinamika doživljaja publike, tako je u drugom dijelu koncerta uveo vodviljske elemente kad je njegova sestra Lucy izašla preobučena u Lizu Minnelli da bi uskoro došao na red i uglađeni posprdni element na konto Sylvestera Stallonea kad je jedan nabildani član Wainwrightove mini-trupe oponašao Rockyja Balbou. Rufus kao deklarirani homoseksualac je u toj situaciji sa stilom ‘spustio’ Stalloneu za njegove javne homofobne istupe rekavši: „Teško je biti homeseksualac kao što su Liza Minnelli, Sylvester Stallone i Rufus Wainwright.“ Dozu te vrste aktivizma ubrizgao je i nešto ranije kad je predstavljajući nove pjesme „Argentina“ i „Friendship“ izjavio kako se nada da će i u Hrvatskoj u dogledno vrijeme gay brakovi postati normalna stvar iz razloga jer je to „super“, za što je dobio i aplauz.
Kontrapunkt Rufusovom savršenstvu bila je njegova sestra Lucy. S jedne strane bila je izvrsni prateći sidekick kad je pjevala zajedno s bratom, bilo kao ‘Liza Minnelli’ bilo kao ona sama, ali je prvi dio koncerta u kojem je ona nastupala solo pola sata prije Rufusa bila svojevrsna dekonstrukcija koncerta tijekom koje je više pričala s publikom nego izvodila pjesme. Igrala se time s formom nastupa tijekom kojeg se nije znalo je li u pitanju tiskovna konferencija ili koncert. Uglavnom Lucy je zauzela pozu neiskusne ljubopitljive djevojke ispipavajući time bilo publike u smislu koliko je ista spremna na suradnju. Tako je prvo pitala želi li netko s njom pjevati, da bi na mlaku reakciju izjavila kako će pjevati Springsteenovu „Hungry Heart“, a izvela ju je na granici profesionalnosti kao da je kraj logorske vatre s akustičnom gitarom u rukama, a ne na koncertu. U tom trenutku se ozbiljno činilo kako je ona definitivno loš izbor za otvaranje koncerta puno poznatijeg brata, no glazbeno nadopunjavanje i nadogradnja začinjeni vodviljskim bratsko-sestrinskim odnosom, koji su dio svog igrokaza izveli i izgovarajući tekst na hrvatskom jeziku, kasnije je dobio potpuni smisao.
Rufus je na bisu izveo i Cohenovu „Hallelujah“ ali više na način kako je to svojevremeno radio prerano preminuli i nikad prežaljeni Jeff Buckley, a svoju izvrsnos je dokazao i a capella izvedbom pjesme „Candles“. Vrijeme tijekom prilično dugačkog nastupa je gotovo proletjelo. Bila je to večer izvrsnosti Rufusovog baroknog popa i prosto je šteta što Lisinski nije bio popunjen do posljednjeg mjesta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
