Run the Jewels ‘RTJ4’ – uloviti zeitgeist za muda

Da netko uhvati 2020. za rogove i iscijedi njezinu samu esenciju i zatim je razmaže kroz vremenski okvir od trideset i osam minuta, ona bi zvučala kao ‘RTJ4’.

Run the Jewels “RTJ4”

Prvo Biblija u knjizi Propovjednika, a zatim i Pete Seeger u pjesmi “Turn! Turn! Turn!”, uče nas da za sve na ovom svijetu postoji pravo vrijeme. Vrijeme za rađanje, vrijeme za umiranje; vrijeme za sjetvu i vrijeme za žetvu; vrijeme za gradnju i vrijeme za rušenje sagrađenog. Pa čak i vrijeme za ubijanje. A kad se svijet urušava, kad u Americi stotine tisuća ljudi umire od koronavirusa, kad se razina nezaposlenosti spušta blizu one u doba Velike depresije i kad ulice gore prosvjedima jer policajac može pred kamerama nasmrt ugušiti nenaoružanog crnca čiji jedini zločin jest to da je osumnjičen da se koristio krivotvorenom novčanicom od dvadeset dolara, malo je reći da je vrijeme turbulentno, poliveno benzinom i u iščekivanju zadnje iskre koja će ga baciti u buktinju nezapamćenih razmjera. I za što bi moglo, prema Bibliji i starome Peteu, biti takvo vrijeme, ako ne za novi album Run the Jewels?

Killer Mike i El-P koji nisu bili klinci ni kada su pokrenuli ovaj dinamični hip hop duo i objavili svoj istoimeni prvijenac prije sedam godina, sada su to, po logici stvari još i manje. I premda na svijetu svakako i često postoji vrijeme kad se klincima treba maknuti s puta i pustiti im da sami poploče nove putove u kojima će se kretati budućnost glazbenog izričaja, isto tako postoji i vrijeme kad klinci trebaju prepustiti igračima s ozbiljnijim životnim iskustvom da im pokažu kako se to radi. A kako se to točno radi možete čuti upravo na “RTJ4”, četvrtom cepelinskom logikom naslovljenom albumu ovog dvojca objavljenom dva dana prije nego što je planirano iz jednostavnog razloga što je toliko uhvatio zeitgeist za muda da se nije više moglo ni čekati 48 sati koliko je urgentan i krojen za sadašnjost.

Da netko uhvati 2020. za rogove i iscijedi njezinu samu esenciju i zatim je razmaže kroz vremenski ovir od trideset i osam minuta, ona bi zvučala kao “RTJ4”. Ne samo zbog El-P-jeve state-of-the-art produkcije i beatova koji zvuče kao da ste ispušteni u sam epicentar urbane bojišnice u kojoj odjekuju rafali, eksplozije i zvuk helikopterskih elisa, niti samo zato što im tekstovi savršenom mješavinom opuštene zajebancije te oštrine i preciznosti kirurškoga skalpela seciraju što znači biti ulovljen u mrežu kaosa koja se prostrla Sjedinjenim Državama nakon četiri godine vladavine modernoga Kaligule s neronskim tendencijama. “RTJ4” je više od toga jer se svaki prokleti element poklopio i učinio ga instantim klasikom koji će i za dvadeset godina zvučati jednako bitno na način na koji to danas zvuči primjerice i prvijenac Rage Against the Machine.

Sam album predstavljen je u okviru izmišljene televizijske serije “Yankee and the Brave”, akcijske buddy komedije o naslovnim sitnim kriminalcima koje, naravno, utjelovljuju Mike i El-P i vjerojatno bi sam album nosio to ime kad bi Run the Jewels svojim albumima davali imena. Uvodna pjesma tako nas baca u nešto nalik eksplozivnom finalu jedne epizode ove serije, no sve što će uslijediti na albumu je puno više od fikcije. Sama količina izrečenog ovih četredesetak minuta zavrijedila bi cijelu knjigu, a ne samo brzopoteznu recenziju, ali da se u ovom formatu barem zagrebe u nekakvu analizu, ne treba ići mnogo dalje od jedne “walking in the snow” u kojoj nakon što El-P verbalno masakrira “pseudo-kršćanske” podržavatelje Trumpove politike razdvajanja imigrantskih obitelji na granici, Mike baca bombu koja odjekuje dodatno nabijena događajima kojima smo svjedočili samo tjedan dana prije nego je ploča objavljena: “You so numb you watch the cops choke out a man like me/And ’til my voice goes from a shriek to whisper, “I can’t breathe”/And you sit there in the house on couch and watch it on TV/The most you give’s a Twitter rant and call it a tragedy.” Riječ “pravovremeno” nikad nije našla bolju uporabu od ove.

Osim ovakvim nevjerojatnim poklapanjima sa sadašnjim trenutkom, “RTJ4” obiluje i antologijskim opservacijskim one-linerima poput onog koji ćemo čuti u “JU$T”: “Look at all these slave masters posin’ on yo’ dollar”, koja naravno ističe činjenicu da su čak petorica muškaraca prikazanim na američkoj valuti bili robovlasnici. Na ovoj pjesmi dvojac dovodi zvjezdano pojačanje u obliku pop zvijezde Pharrella Williamsa, ali i jedinstveni vokal legendarnog Zacka de la Roche koji se ne šali kada kaže da je i sam njegov dah naoružanje. Jednako impresivni gosti naći će se i na “pulling the pin”, a to su Josh Homme iz Queens of the Stone Age i grandiozna Mavis Staples, u jednom od brojnih moćnih trenutaka koji nastupa prije nego album završi najosobnijim trenutkom u “a few words for the firing squad”. Ovaj broj temeljen isključivo na napetim gudačkim linijama, rafalnoj paljbi stihova i grozničavim solom na saksofonu dopušta dvojici repera da istresu intimne osjećaje o vezama, obitelji i gubitku prije odjave posljednjim riječima streljačkom vodu. Vjerujem da možete pogoditi koje su to riječi.

Album završava tamo gdje je i počeo, najavom nove epizode “Yankee and the Brave” koju čita Matt Sweeney, a nakon koje jedino što preostaje jest ponovno slušanje istog materijala, sve dok vam se potpuno ne uvuče pod kožu za što neće biti potrebno previše vremena. Mike i El će na “goonies vs. E.T.” javno odati počast pop kulturi osamdesetih i velikanima stare škole koji su došli prije njih kao što su Beastie Boys, N.W.A i Wu-Tang Clan. Čak će i Gila Scott-Herona okrenuti protiv woke kulture Twittera, ali koliko god bili ukorijenjeni u tradiciji, ovo što njih dvojica rade danas čini se kao pravi game-changer u hip-hopu. Njihov zvuk definira ono što će se sutra smatrati modernim, njihovi tekstovi su jednako intelektualni (teško je naći mnogo repera koji s lakoćom povezuju Kurta VonnegutaAyn Rand, Noama Chomskog i Charlesa Bukowskog) koliko i zabavni, a izvedba je doslovno besprijekorna.

Ovo je svakako godina šokova i izazova te je kao takva pogodna za dobru glazbu. Oni koji prate naš portal sigurno su primijetili da su moji kolege već izdašno podijelili “desetke” mnogim albumima koji su objavljeni u prvoj polovici 2020., pa je vrijeme da im se pridružim. Teško da će uskoro biti još albuma koji su moćniji, opasniji i više u korak s vremenom od “RTJ4”. Bez mnogo straha od buduće kontradikcije mogu napisati one dvije magične riječi: album godine.

Ocjena: 10/10

(Jewel Runners/RBC/BMG 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X