Sinoćnjim nastupom na Ljetu u MSU, Darko Rundek i Ekipa potvrdili su da održavaju ‘peak’ formu u kojoj su zasjali krajem prošle godine.
“Deseto Ljeto u MSU,” uskliknuo je Branko Kostelnik, autor koncepta i producent ovog sad već možemo reći dugovječnog festivala koji je znači pred cijelo desetljeća donio dobrodošao dašak života u vidu kulturnog i glazbenog sadržaja u Novi Zagreb. Već deset godina, znači, u ljetnim mjesecima pohodimo filmove, izložbe, performanse, a ponajviše koncerte koji se odvijaju na platou golemoga zdanja. Premda, nisu bili uvijek tamo. Prisjetio se Kostelnik u svom tradicionalnom uvodnom obraćanju publici i početaka, odnosno prvog izdanja festivala, tada su se nastupi odvijali na terasi na krovu zgrade, u doista posebnom ambijentu s pogledom na obrise metropole iza pozornice.
Na tom prvom izdanju svirali su Urban, Jinxi, Gustafi, Elemental i The Bambi Molesters, no čast da svojom svirkom ovu dosad desetljetnu priču započne pripala je Darku Rundeku koji je tada nastupio sa svojim Cargo Triom koji su uz njega činili Isabel i Dušan Vranić – Duco. Deset godina kasnije, deseto Ljeto u MSU otvara isti čovjek, no ovaj put ima veću pratnju. S njim je njegova Ekipa, bend sastavljen od uglavnom mladih muzičara – rekao bih osim vjernog Igora Pavlice, ali kvragu, Najgori je unatoč godinama možda i Najmlađi – aktivnih na alternativnoj sceni, pa su tako s dvojicom “bjeloglavih” na pozornici i velik meštar Porto Morta, multi-instrumentalist Roko Crnić, udaraljkaš i vibrafonist Miro Manojlović aka Mali Mance, saksofonistica Ana Kovačić, te bubnjar Silvio Bočić.
Ekipa je kao bend dosta dugo sazrijevala, a uspješnost koncerata obično im je ovisila (osim, naravno, o usviranosti) o ambijentu u kojemu bi nastupali. Moglo se tako ambijentu pripisati i izvanrednu uspješnost zadnjeg zagrebačkog susreta s bendom na briljantnoj višednevnoj rezidenciji u KSET-u u kojoj je sastav pronašao svoj pravi zvuk, aranžmane i, čini se, setlistu, jer je sinoć u MSU izbor materijala uvelike odražavao onaj iz kluba u Unskoj.
Ipak, bilo je i nekih novosti, pogotovo u prvom dijelu nastupa, pa je tako koncert otvoren izvanrednim “Kurdistanom” s “Plavog aviona”, bolnom pričom o švercu izbjeglica s istoka. Taj album bio je aktualno izdanje onomad kad je Darko otvorio prvo Ljeto u MSU, no nažalost, tematika ove pjesme u godinama koje su dolazile postala je još aktualnija, a bol iz njezinih stihova nekako još izraženija. Nakon nje čuli smo i noviji materijal u obliku pjesme “New World” s dvostrukog EP-ja “Brisani prostor”, a zatim i “Zvuk oluje”, pjesmu koja nakon uvođenja zaboravljene “Put u sumrak” u KSET-u, kao i uvrštavanja sad već arhaične “Wanadoo” na lanjski album koji je snimio s Jazz orkestrom HRT-a, izgleda šalje poruku da se Rundek sa znatiželjom vraća neobičnom poglavlju karijere koje utjelovljuje ploča “Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da”.
I sinoć su posebno zastupljene bile pjesme s albuma “Ruke” koji je lani reizdan na vinilu, ali i s Haustorovog “Bolera” čije reizdanje s napetošću iščekujemo. S prvospomenutog valja svakako ponovno izdvojiti sjajan aranžman ciganske poskočice “Makedo” u kojem briljira puhačka sekcija koju čine Igor i Ana, a kombinacija njegove trube i njezinoga saksofona sinoć se ponovno pokazala kao najsnajžnije oružje u arsenalu Ekipe. Službeni dio koncerta zatvoren je “Apocalypsom”, megahitom koji je vraćen na setlistu nakon zapaženog izbivanja na rezidenciji u KSET-u, a za bis su izvučeni vječni aduti Haustora “Šejn” i “Šal od svile” kojima je zaključena impozantna setlista od osamnaest pjesama.
Program na Ljetu u MSU nastavlja se već za tri dana u večeri koju će koncertno okruniti slovenski Pankrti. Za kraj možemo samo konstatirati da su Darko Rundek i Ekipa svojim sinoćnjim nastupom u muzeju postigli ono čemu smo se mi kao publika nadali, a to je da su potvrdili da održavaju peak formu u kojoj su zasjali krajem prošle godine. Sigurno će svirati cijelo ljeto po obali i šire, pa ako ih imate priliku negdje uloviti, nikako je nemojte propustiti. Jer, kako kaže sam Rundek u “Sejmenima”: Sad je vrijeme za to. Premda, da se ne lažemo: Uvijek je vrijeme za to.