Dvedesetdevetogodišnji nizozemski novinar Rutger Bregman jedan je od najistaknutijih mladih europskih mislioca na području ekonomije, povijesti i filozofije. Njegovu prošlogodišnju hit knjigu ‘Utopija za realiste’ u kojoj piše o važnosti sanjanja velikih snova za današnje društvo nedavno je objavila Naklada Ljevak.
Zanimljivo je da je na isti datum taj izdavač izašao s još jednim naslovom, “Internet nije odgovor” Andrewa Keenea, o kojoj smo također pisali, a koja se jednim dijelom bavi istim pitanjima kao i Bregmanova “Utopija”. No razlika između ove dvije knjige je velika. Dočim se Keenova studija isključivo usredotočuje na negativne aspekta života u današnjici vezanima za opće umreženje ideja, mladi holandez svoju knjigu počinje nizanjem nevjerojatnih podataka o tome koliko tehnološki i ini napredak olakšava život u novome dobu, u tolikoj mjeri da bi naši ne tako davni preci smatrali kako mi danas živimo u nekoj njihovoj nedostižnoj utopiji, Zemlji Obilja, gdje je jedino što nam još nedostaje vjerojatno to da nam na drveću rastu pileći bataci.
No, velika nejednakost u prihodima u razvijenim zemljama i trećem svijetu, kao i ona između elita i onih manje uspješnih na Zapadu, a koja ima tendenciju isključivo rasti, jasno daje do znanja da su naši današnji snovi o boljem svijetu još itekako nedosanjani, a kako bi započeli s njihovim ostvarivanjem, moramo si postaviti visoke ciljeva na kojima valja inzistirati.
Tri su takva cilja koja Bregman postavlja u svojoj knjizi. Svjestan je da ni jedan od njih nije moguće osvariti preko noći i bez žestoga otpora onih koji žele održati status quo, ali tvrdi da se mora otvoriti dijalog o njima kako bi se prozor mogućnosti počeo otvarati tako da ih u budućnosti jednom obuhvati. Te tri glavne ideje su: temeljni osobni dohodak, petnaestosatni radni tjedan i otvorene granice. Bregman niže stranice i stranice rezultata istraživanja koja podupiru njegovo teze, koje današnjem čovjeku možda zvuče kontraintuitivno, a to su da dijeljenje novca siromašnima ne čini ljude lijenima, da smanjenje broja radnih sati u tjednu radnike čini produktivnijima, te da bi ukidanje granica preporodilo ekonomiju.
Iako te ideje zvuče radikalno lijevo pozicionirane na političkome spektru, Bregman s mnogo poštovanja piše o liberalnim ekonomistima i iskreno vjeruje kako kapitalizam nije psovka, već neizostavan temelj za stvaranje pravednog svijeta preraspodjelom. Današnje društvo doseglo je svoje iskrivljene granice stvaranjem najvećeg djela bogatstva onima koji ne proizvode ništa, već samo “prodaju muda pod bubrege,” mi sad moramo stvoriti svijet u kojemu će prioritet biti smislene poslove, poput onog učitelja, učiniti najpoželjnijima.
Ako se temeljni dohodak, upola skraćeno radno vrijeme i svijet bez granica zvuče nerealno i neizvedivo, Bregman nas podsjeća da su isto tako do nedavno zvučale i ideje o rarnoj ravnopravnosti i pravu glasa za žene. Sve dok, u jednom trenutku, više nisu.
(Naklada Ljevak, 320 str., prijevod: Mišo Grundler, listopad 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
