Zadar na svojoj rivi ima morske orgulje, dok će Rijeka dobiti ‘Zvučni karburator’. A o čemu je točno riječ, popričali smo s Damirom Martinovićem Mrletom iz Leta 3 koji je oko priče s tim neobičnom izumom pokrenuo i znanstveno-umjetnički festival nazvan Sailor Sweet & Salt Music Festival, čije će se prvo izdanje odviti 27. srpnja u Rijeci. No pred toga saznali smo i koji ‘novotariju’ priprema Let 3.

Damir Martinović Mrle (Foto: Zoran Stajčić)

S Damirom Martinovićem Mrletom sam se našao kod Hrvatskog narodnog kazališa u Zagrebu gdje su u jeku pripreme za predstojeći jesenski program u koji je dakako uključen i on zajedno sa svojom suprugom Ivankom Maruzkijević s kojom djeluje pod imenom Mr.Lee & IvaneSky. Rekao je da je riječ o o predstavi „Mačka na vrućem limenom krovu“ u režiji Paola Magellija. “U ljetnoj pauzi će biti za nas puno posla, da bi 1. rujna imali svu glazbu za predstavu”, kazao je Mrle, da bi ubrzo potom započeli razgovor o novom festivalu koji se sprema u Rijeci i na kojem će pored Mr.Lee & IvaneSky nastupiti još Darko Rundek i Ekipa, Urban & 4, Sara Renar i Svemirko.

Koja je ideja Sailor Sweet & Salt Music Festivala?

Damir Martinović Mrle: Nazvao bih ga znanstveno-umjetnički festival, ali i zabavno-popularni festival. Prije dvije godine pala mi je na pamet ideja da bih htio napraviti da zvuk bude vidljiv. Nisam znao kako to izvesti, tj. nisam znao kako to tehnički napraviti. Otišao sam na jednu točku iznad Rijeke, odnosno na Trsatsku gradinu. Tamo sam stavio mikrofon i snimio zvuk cijelog grada. Dobio sam jednu niskofrekventnu vibraciju kad sam maknuo sve visoke frekvencije iz snimke. Ona mi je bila posebno zanimljiva iz razloga što se na tom zvučnom valu može formirati jedna skulptura, oblik tog zvuka cjelokupnog grada.

Kako si to konkretno zamislio?

Mrle: Dakle gore na Gradini sam snimio zvuk. Potom bih u more stavio zvučnik kod riječkog lukobrana i tu bi taj zvučnik funkcionirao kao jedna pumpa. U tom trenutku bi zvučni val postao vodeni val. On bi se ispumpavao na kopno u obliku sitnih kapljica i onda bi drugi zvučnik ispod tih kapljica opet reproducirao taj zvuk gdje bi se formirala skulptura.

Je li to uopće moguće?

Mrle: Nisam znao kako to tehnički izvesti, pa se onda uključio Andreja Škedela, on je inače mađioničar i njemu mozak radi drugačije nego svima nama, jer iza puno trikova nekad stoji tehnologija. On se sjetio kako bi taj stroj mogao funkcionirati. Nazvali smo ga Zvučni karburator. Potom smo se povezali s Fakultetom za fiziku i Građevinskim fakultetom u Rijeci i tamo su dekani i profesori nakon razgovora i razmišljanja potvrdili da bi se ta ideja mogla izvesti. Tako da smo sada u fazi eksperimentalnog rada Zvučnog karburatora na fakultetima. Planiramo do iduće godine izgraditi prototip, da bi ga pustili u pogon 2020. godine, kad će Rijeka službeno postati europska prijestolnica kulture. Nadam se da ćemo uspjeti.

Sailor Sweet & Salt Music Festival kreće ove godine s glazbenim programom. Nastupaju između ostalih Darko Rundek i Ekipa, Urban & 4, Sara Renar, Svemirko, kao i vaš i Ivankin projekt Mr.Lee & IvaneSky. Kako je to zamišljeno ove godine dok Zvučni karburator još nije u igri?

Mrle: Tu se desilo da je pored znanstvenog dijela u igri i zvuk, pa smo Ivanka i ja napravili glazbu. Napravili smo pjesmu koju je ona nazvala „Sailor“ i napisala tekst. U biti je cijela njena ideja u toj „Sailor“ priči. Taj „Sailor“ tj. mornar je osoba koja je u eteru. Cijeli taj zvuk je „mornar u eteru“. Pošto u Rijeci ima jako puno pomoraca, nju je fascinirala priča nekih njenih prijateljica čiji su očevi cijeli život mornari, pa tu uvijek postoje oni momenti kad ode od kuće onda čezne da se vrati kući, kad dođe kući, onda je nervozan jer želi ići na more, tako da je ta osoba stalno u nekom eteru, u nekom limbu, i tu se vrti. I onda je sad ovo prilika da ga ovim projektom ‘stacioniramo’, da taj mornar dobije svoj prostor u Rijeci. Uz to onda idemo okolo, pa smo snimali i zvuk Berlina, pa smo i s berlinskim glazbenicima također radili jednu varijantu „Sailora“. Pa se sad rodila ideja da pored znanstvenog i umjetničkog dijela imamo i jedan festival koji također okuplja i glazbenike i znanstvenike i odlučili ove godine krenuti s prvim izdanjem 27. srpnja. U konačnici se nadamo da ćemo Ivanka i ja kao MrLee&IvaneSky imati jedan veliki internacionalni bend iz svih tih gradova koje namjeravamo posjetiti. Sljedeće godine planiramo Pariz i London i tamo skupljati članove za veliki orkestar koji bi trebao nastupiti kad prototip Zvučnog karburatora bude gotov.

Priča se po Rijeci da radite i na nekakvom ‘robotu’. Je li to ova priča o Zvučnom karburatoru ili nešto drugo?

Mrle: Da, to je to, samo valjda ljudi tako poimaju stvari i lakše im je Zvučni karburator nazvati robotom. Valjda im je na taj način razumljivije.

Izgleda da su vam novotarije stalno na pameti, jer Sailor Sweet & Salt Music Festival zvuči kao jedinstvena priča.

Mrle: Još kad smo prije radili Hartera festival, taj festival je imao neki pomak u odnosu na druge festivale, samim time što je bio na jednom prekrasnom mjestu. Moj dio posla bio je taj da se bavim stvarima koje nisu striktno vezane za buking bendova, već da osmislim prostor, tako da uvijek imam neki poriv raditi nešto što nije samo festival. Tako je i sa Sailorom, nije mi dovoljno da je samo festival, već mora imati još jednu dimenziju. Zanimljivo je još reći da u sklopu festivala sudjeluje i organizacija EASA (European Architecture Students Assembly, op. a.), to je dakle nekih 600-700 studenata arhitekture iz cijele Europe. Oni će isto tamo biti nekih 10-15 dana, radit će svoje projekte, tako da „Sailor“ djelomično spada i pod arhitekturu jer se bavi osmišljavanjem prostora.

Znači s vaše strane, pripreme za Rijeka EPK 2020. su u punom jeku?

Mrle: Da, zato nisam htio propustiti ovu godinu, jer mislim da treba minimalno dvije godine raditi na tome kako bi 2020. postigli vrhunac, a također se nadam da ni nakon toga nećemo prekinuti s Festivalom, već da će se Festival utaboriti u svoju okolinu i nastaviti s radom.

Koliko promjena općenito uočavaš kao Riječanin u smislu priprema za 2020. kada Rijeka postaje europska prijestolnica kulture?

Mrle: Nekako mislim da se tek ove godine primjećuju neke oku vidljive pripreme. Mislim, priprema se dosta od početka, ali to nije bilo toliko uočljivo. Nadam se da će do 2020. to narasti do nečega što želim očekivati, a to je da bude puno programa i da bude spektakularno. Od ove godine je uočljivo da raste broj programa i događanja, među koje spada i koncert Calexica na Delti. Ovo ljeto će dakle biti bogato u Rijeci i to je uvod u ono što se sprema za dvije godine. Ja sam osobno već od početka godine uključen u dio programa, pa smo tako imali i predstavu „Divovi gorostasi“ od Pirandela u režiji Paola Magelija i tu je bilo uključeno šest manjnskih kazališta iz Europe.

Puno radite s Magelijem.

Mrle: Njega se ne odbija. On je fenomenalan redatelj i divan čovjek. A volim i kako pristupa i nameće izazove. Na primjer, samo on me može nazvati na telefon i reći: „Čuj, napravit ćeš mi jednu simfoniju od 19 minuta.“ (smijeh). Tako da je to s njim uvijek jako interesantno.

I jesi li je skladao?

Mrle: Jesam. Otišao sam kući. Uštekao se na internet, kupio neke programe s orkestrima i počeo skladati.

Dakle i po pitanju projekta Mr.Lee & IvaneSky kao da vam je suđeno da vas više ‘vuku’ u kazalište, koliko god bi s druge strane htjeli samostalno na stage.

Mrle: (smijeh) Da, to je možda mana. Ljudi misle da je kazališna muzika ‘bože sačuvaj’ dosadna… I onda ne sviramo puno koncerata, a mi smo spremi za koncert kad god treba.

I vaš prvi album je u bio kompilacija glazbe iz raznih predstava.

Mrle: I sad je tako. Imamo glazbe za dupli album. Ne znamo što ćemo napraviti. Iako, uvijek je ta glazba kad je u predstavama napravljena na jedan način, ali kad je promišljamo za album, onda unosimo izmjene jer mora biti prilagođena i za koncerte.

Razmišljali smo da odsviramo naše stare pjesme, ali da u njih ubacimo i marijačije, pa da Let 3 zvuči u nekom meksičkom stilu.

Koja je situacija s Let 3? Mislim, znam da nikad niste više svirali u karijeri.

Mrle: Baš tako. Svake godine sve više i više. Sad smo bili u Kragujevcu, pa potom u Splitu. Moš’ misliti koji je to put. Mislim da smo prešli jedno dvije-dvije i pol tisuće kilometara.

Ima li tu vremena i prostora za promišljanje i pripremanje nečeg novog?

Mrle: Ima, ima. Ljudi vole te naše stare pjesme i razmišljali smo kako bi ih oplemenili…

Mislim, novinari uvijek pitaju kad će novi album, a publika uvijek traži: ‘sviraj stare’…

Mrle: (smijeh) Upravo tako! I negdje u tom smjeru idemo, da bude istovremeno staro i novo. Dakle, razmišljali smo da odsviramo naše stare pjesme, ali da u njih ubacimo i marijačije, pa da sve to zvuči u nekom meksičkom stilu. „Izgubljene“ smo već napravili i zvuči nam interesantno. Mislim, oni najluđi fanovi to nazivaju skrnavljenjem svega, a mene to baš veseli.

U biti to i jest neka srž rock and rolla… Imati novu ideju, novu provokaciju, pa makar i starih fanova. Kako ti gledaš općenito na rock danas, je li ti se čini kao okoštalo tkivo u odnosu na vrijeme kad si počinjao, kad je rock bio progresivna stvar?

Mrle: Da doživljavam ga pomalo tako. Mislim, gleda se to kroz neku prizmu vjere. Vjere u šta? Zbog čega je to zakon i da ne može nikako drukčije? Stvari idu prema naprijed. Evo neki dan sam kupio neku spravu, to je kao neki synth, ali interesantno je da je sav od gume. I sad možeš ga svirati kao klavijature, ali kako vučeš prste po njemu onda se ti zvukovi izobličavaju. Ako baš znaš tehniku, možeš na njemu svirati pedal steel ili slide gitaru, i to zvuči identično. Jednostavno, ne možeš primijetiti da to nije žični instrument. I sad neki gitarist treba reći da to nije to, da to nije pravi instrument? Ok, meni je glupo i kraj prave gitare svirati nešto deseto i na tome oponašati zvuk gitare, a ne raditi nešto potpuno drukčije. Ali ako možeš prenijeti ekspresiju, zbog čega bi bilo bitno na čemu sviraš? Izrazio se uspješno na tome, na pravoj gitari, na nekoj bačvi, ili tko zna čemu, ja tu ne vidim nikakve razlike. Jer to je ipak napravio netko, tu je u pitanju nečiji rad i to je bitno. Sve ostalo je samo instrument. Mislim, možeš na takvim spravama oponašati neke instrumente, ali upravo me vuče to što one nude nešto više. Neku novu dimenziju u kojoj se može napraviti nešto sasvim drukčije. Taj stroj te inspirira da drugačije razmišljaš i napraviš nešto drugo. Volim tu tehnologiju, jer omogućava da možeš raditi što hoćeš. Ja sam nekad davno, dok nije bio te tehnologije, uvijek imao ili neki stari magnetofon, ili gurao neke mikrofone u neke čudne pozicije, lijepio magnetofonske trake, pokušavao sam napraviti sampler, koliko je to u onom trenutku bilo moguće, da bih dobio nešto novo. Danas je to puno jednostavnije. Danas je ostvarivo sve što smo nekad samo mogli zamišljati. Stoga mene ovo vrijeme jako veseli. Naravno, moraš imati neku svoju inspiraciju i želju, jer u konačnici iza svega stojiš ti, a ne kompjuter. Također je interesantno kako te taj kompjuter nekad navede da drugačije razmišljaš. To su recimo momenti do kojih prije jednostavno nisi mogao doći.

Da, može biti kreativno, pogotovo kad pogriješiš.

Mrle: To mi je najdraže. Kad nešto krivo stisneš i kad ti ta greška otvori sasvim novi prostor. Onda imaš osjećaj da si ga zajebao.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute