Dana 27. i 28. listopada HNK Varaždin predstavio je svojoj publici premijeru i odmah večer poslije reprizu baletnog diptiha ‘Sad i nikad više’ koji izvodi baletni ansabl riječkog HNK Ivan pl. Zajc.
Prvi dio diptiha “Sad i nikada više”, “Adam i Eva” koreografirala je Maše Kolar na glazbu Višeslava Laboša s kojim je ranije već ostvarila vrlo zanimljivu suradnju kada je adaptirao Ravelov Bolero.
Podiže se zastor, pred publikom je rave party u najboljoj maniri predmilenijskog berlinskog love paradea. U to vrijeme u Zagrebu su se redovito održavale slične dvodnevne zabave u prostoru gimnastičkog kluba Sokol, čiji je austougarski štih svakako pridonosio atmosferi. Poznati brzi, ponavljajući ritam prožet dubokim elektroničkim basevima stopio se s ljupkom unutrašnjošću varaždinske dvorane. Napokon je rave buntovništvo našlo mjesto u visokoj umjetnosti.
Adama i Evu plešu Tea Rušin i Noa Gabriel Siluvangi izlascima iz grupne koreografije od još dvanaest party anymalsa dočaravaju fatalnost prvog ljubavnog uzbuđenja i njegov neminovni sunovrat u dramu. Smješteni u društveni kontekst današnjice koji u duhovito provokativnim kostimima s potpisom Juraja Zigmana plesom tumači mladi riječki ansambl. Prema riječima Maje Đurinović radi se o na hrvatskoj sceni jedinstvenoj skupini koja prezentira mainstream europske tradicije suvremenog plesnog kazališta.
Koreografski djelom dominira ponavljajuća plesna fraza koja se čini jednostavnom ali i neponovljivom i kad ju izvodi cijela grupa ili po nekoliko plesača. Pokreti suvremenog plesa progovaraju o suvremenim temama kao umjetnički i time najviši doseg neverbalne komunikacije. Oslobođeni baletnih špica mogu slobodnije dočarati koliko se u suvremenom svijetu odnos para, žene i muškarca nije maknuo od priče o Adamu i Evi. Bilo je dovoljno nekoliko taktova pokreta da bi se dočarala sva patrijarhalnost stvarnosti. Svaki je doživljaj plesa itekako osobni doživljaj. Čak i univerzalno dogovoreno trajanje vremena izuzetno je podložno subjektivnom dojmu, meni je kroz oba prizora, proletjelo.
Zadovoljstvo predstavom osjećalo se u salvama pljeska i odobravajućih povika publike, među kojima je bilo dosta mladih.
Naklon s vrlo malo isticanja solista poslije sam si protumačila kao karakteristiku trupe jer ‘baletni ‘ansambl riječkog HNK je ansambl solista čime reflektira novitete u standardima europskih plesnih kompanija. Interakcija između kompanija (njihovih uprava i djelatnika) i svakog plesača pojednačno, a koja se neprekidno odvija na globalnoj razini uči nas važnosti interkulturalnih kompetencija i osjetljivosti za njih. One nas pai potiču da umanjujemo etnocentričnost, predrasude i sklonosti stereotipizaciji, nejednakostima i diskriminaciji u društvu upravo kroz predstave u koje je inkorporirano ono najbolje od svake plesačice i plesača, kao i ono najbolje iz njihova nasljeđa kojim je protkana svaka i svaki od njih.’ Stoji na stranici riječkog HNK Ivan pl. Zajc. (O baletu) na čijem je čelu sedmu godinu intendantica Maša Kolar.
Drugi dio baletnog diptiha “Za nikad” koreografski potpisuje Jeroen Verbrunggen koji je ujedno i scenograf plesnoj priči u kojoj se susrećemo sa slavljenjem težnje za vječitom mladošću (iskorišten je Alphavile refren). U tom zaštićenom svijetu od razorne patnje “Za nikad” u prvom prizoru sugerira i odbacivanje baletnih špica. Prevlast tenisica tako biva i simbolično oslobođenje od krutog baletnog pokreta diktiranog plesom na vršcima nožnih palaca.
Dugo, dugo nakon predstave, najupečatljiviji prizor cijele koreografije ostao je solistički nastup Anne Zardi s osmoricom kolega. Prizor čija simbolika paralelno može biti i najviše poniženje i uzvišenje žene istovremeno. Graniči s akrobatskim vratolomijama Circque du soleil koje idu do iluzionističkog vrhunca ostavljajući publiku razjapljenih očiju, i vilica nad vještinom, skladom i emocijom prizora.
Noć gotovo punog mjeseca zastrtog rastrganim olujnim oblacima kroz čiju je potmulost ipak jasno probijala mjesečina, s povremenim munjama u daljini idealno se poklopila s nadolazećom noći vještica u kojoj bi se zabavna grupica odjevena za SNM prigodu idealno stopila sa stvarnošću.
Sugestivna krhkost u vremenu koju nagovještava naslov “Sad i nikada više” ponovo će zablistati na daskama svog riječkog kazališnog doma 23. i 24. studenog.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
