Nina Romić, renomirana zagrebačka kantautorica, pjesmama ‘Svjetla’ i ‘Sad kad je gotovo’ najavljuje skori izlazak svojeg četvrtog albuma, čije se snimanje odvija pod budnim producentskim okom i uhom Marijana Jelenića.
Riječ je o jednoj od mojih starijih pjesama, koja zbog svoje atmosfere nije našla svoje mjesto na prošlim izdanjima. Sa ovom postavom odlučila sam ju “oživjeti” i uz Marijanovu pomoć dali smo joj novi život. U pjesmi je izrečeno mnogo emocija, uglavnom onih koje vežemo uz završetak priča za koje smo mislili da su vječne. Produkcijski, ispala je onako kako sam oduvijek htjela, samotnjačka pjesma koja u sebi sadrži i minimalizam i puni bendovski izričaj, ” rekla je o pjesmi Nina Romić.
Za pjesmu je snimljen i videospot u režiji Filipa Filakovića Philtza, koji kaže: “U sanjivom spotu Nina je priključena na uređaj koji njenu kakofoniju moždanih valova pretvara u simfoniju boja i oblika. To je uređaj koji njene snove pretvara u bio kemijski niz i omogućava joj da te svoje snove gleda iznova. Spot prolazi kroz sanjive kadrove prirode, kamera kontinuirano kroz snove prolazi prema naprijed i putuje iz lokacije u lokaciju, iz predivnog prostranog prostora u drugi – svi ti prostori simuliraju snove i vizije koje Nina proživljava. Spot postavlja Ninu u poziciju pripovjedača, vežući se uz pjesmu na jedan netipičan način kroz mistični crno-bijeli stil spota.”
Da joj je mjesto pod reflektorima, Nina je bez greške pokazala kroz prva tri albuma (“Daljine” 2010., “Ptice” 2012. i “Stablo” 2014.) u kojima su njezina osobna, gotovo intimna tematika te jednostavan pristup muziciranju postepeno rasli i razvijali se, šireći se od gotovo samozatajnog minimalizma do sve čvršćeg, dijelom i neukroćenog bendovskog izričaja. U tom razvoju Nina je ostala svoja, topla, jednostavna, izravna i beskompromisna, a što su prepoznale i publika i kritika.
Dvogodišnja pauza, na koju se odlučila i zbog majčinstva, odvela ju je prema dubljem posezanju u njen osobni, ali i uopće čovjekov unutarnji svijet: svijet pojmova i ideja, borbe dobra i zla, svjetla i tame, tuge i radosti, sužanjstva i slobode.
Glazba kojom ta potraga rezultira također je doživjela promjene: gitara, iako nit vodilja, upletena je u čvrstu mrežu zvuka koju oko nje gradi njen bend, a čine ga klavijaturist Frederic Lanz, basist Karlo Cmrk i bubnjar Petar Cvahte. Oboružana tako moćnom pratnjom Nina se otiskuje na istraživanje nekih novih, dubljih sfera, nadilazeći pritom stilove, no ne gubeći niti djelić prepoznatljivosti.