Sade u Areni – galantno, uglađeno, koherentno i spektakularno

Vrhunske glazbene estete koje djeluju pod imenom Sade u utorak navečer duboko su dojmili punu zagrebačku arenu.

Sade u Areni (Foto: Tomislav Sporiš)

Kulminacija jesenske sezone gostovanja velikih stranih zvijezda u metropoli bio je u koncert Sade u zagrebačkoj areni. Dan prije u istom prostoru nastupio je Tom Jones, no on nije uspio ispuniti publikom cijeli prostor za razliku od kultnog britanskog pop sastava čije uprizorenje su mnogi čekali još od 80ih godina prošlog stoljeća. Obje galerije Arene su bile ispunjene jednako kao i parter na kojem su stolci bili znatno gušće poredani negona Jonesovom koncertu.

U nekom okvirnom „ukupnom poretku“, kad se uzmu u obzir svi čimbenici ispada da je ova jesen po pitanju spektakla u Zagrebu bila u znaku onih koji su svoje karijere započeli u 80ima, a to su George Michael i Sade. Michael neočekivano, a Sade očekivano. Ove potonje ipak bije glas da nisu ishlapjeli u dimu marihuane već da su najveći perfekcionisti u svakom pogledu, a to su i pokazali u utorak navečer pred nešto više od deset tisuća posjetitelja.

Show je bio do u najsitnijeg detalja isplaniran i izveden po poglavljima u kojima se nije samo pjevačica Sade Adu presvlačila, već je to radio i čitav osmeročlani dio muške ekipe čak tri puta. Publika je mogla uživati i u svojevrsnim 3D projekcijama zahvaljujući posebnom prozirnom zastoru koji se u nekoliko navrata spuštao ispred benda te je u kombinaciji s video projekcijama pružao jedinstven ugođaj. Sade Adu je koncert započela u crnom trikou, potom u odijelu i bijeloj košulji da bi u drugom dijelu nastupa otvorila put k seksipilnoj ženstvenosti raspuštanjem kose i oblačenjem bijele i na kraju crvene svilene haljine na „Cherish The Day“. To je samo modni detalj pop showa 21. stoljeća koji je pored elementa modne samosvijesti posjedovao široki raspon od društveno-socijalne angažiranosti do ljubavno-emotivne izgubljenosti (ali i to se nalazila na jednom zasebnom nivou zahvaljujući karizmatičnoj pojavnosti i jedinstvenoj izvedbi Sade Adu).

Sade u Areni (Foto: Tomislav Sporiš)

No pored silne isplaniranosti svakog detalja koncert je u smislu stapanja grupe s publikom imao vlastitu putanju. A to je da je drugi dio bio daleko bolji od uvodnog. Uz zvuke sirena na uzbunu koncert je otvorila „Soldier Of Love“ koja je svojim ozbiljnim angažmanom stvorila određenu distancu spram publike tako da je naredna “Your Love Is King“ i pored pjevačicinog toplog uvodnog govora da „dolaze tek sada jer do sada nisu bili dovoljno dobri“ i nekoliko riječi izgovorenih na hrvatskom, ostala negdje lebdjeti u zraku bez čvrste potpore publike.

Zagrijavanje je trebalo i njoj jer izvedba pjesme „Smooth Operator“ nije posjedovala vokalnu snagu originala već sotto voce ugođaj. No da Sade ipak nije samo studijski polirana pjevačica dokazala je već u sljedećoj „Jezebel“, a upravo je izvrsna izvedba bila i okidač za publiku koja je glasno i oduševljeno reagirala. Sade je još jedan takav snažni solo moment imala pred kraj koncerta u pjesmi „Pearls“ – posljednji dio iste i pjevanje „Aleluja“ doslovce je ježio kožu od snage izvedbe.

Publika se nakon „Nothing Can Come Betwen Us“ sve češće počela ustajati sa stolaca jer su i „razlozi“ pred kraj bili sve jači, odnosno na red su bile došle „Sweetest Taboo“, „No Ordinary Love“ i „By Your Side“, a Sade Adu je sve češće plesom uvijala svoje tijelo. Njenu aktivnost pratile su i „razigrane“ hidrauličke platforme pozornice koje su čas skrivale cijeli bend i „ostavljale“ pjevačicu samu na pozornici, a čas su „rasle“ i izdizale ritam sekciju i klavijaturistu Andrewa Haleja, a na kraju je u „Cherish The Day“ i sama Sade završila na vrhu četiri metra visokom „mini neboderu“.

Posebno dojmljivo i neuobičajeno je bilo predstavljanje benda na kraju službenog dijela. Sade Adu je svakog glazbenika za ruku izvodila pred publiku, toplo i šarmantno ih predstavljala i svakoga počastila dubokim naklonom. A dojam je bio fantastičan, jer je izgledalo kako grupa ne želi što prije spakirati kofere već do kraja upiti dojam završnog happeninga i podijeliti ga s publikom.

Galantno, uglađeno, koherentno, spektakularno… Moglo bi se još nizati pridjeva kao zaključak i pohvala istinskom slavlju glazbe koje nas je zadesilo zahvaljujući Sade. U toj vrsti art popa oslobođenog i najmanjeg predznaka kiča čini se da i dalje ta grupa nema konkurencije.Ta činjenica i dalje nas ostavlja u čudu, jer već duže vrijeme pop u kojem su pjevačice u prvome planu opstaje bez kvalitetne glazbe, ali ne može bez ogoljenih bedara. Sade je dašak senzualne erotičnosti u ovom našem pornografskom svijetu, stoga je i koncert bio kao prva ljubav – nešto što se ne zaboravlja.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X