Veliki bradati pjesnik reper Sage Francis sinoć je napunio Močvaru održavši lekciju iz kvalitetnog pisanja svima koji su bili voljni učiti.
Poslušajte zadnji album Sagea Francisa, “Copper Gone”. Poslušajte ga čak i ako inače ne slušate takvu glazbu. Taj mračan obračun sa svima, a ne ponajmanje i sa samim sobom i vlastitim demonima jedan je od najbolje napisanih albuma ove godine. Nakon slušanja imat ćete osjećaj kao da ste pročitali dobar egzistencijalistički roman. Veliki bradonja doletjeo je u utorak na pozornicu Močvare pokriven kapuljačom i zaogrnut u zastavu, u jednakoj mjeri boksač kao i budistički redovnik, zasipavši sve salvom rima koje tjeraju na razmišljanje, ali i na ples.
Sam protiv svih na bini, Francis jasno dokazuje da mu ničija pomoć ni nije potrebna. Možda tek naše dizajnerice Irene Mihalinec, čiji su mu vizuali jedina pratnja na ovoj turneji, kojoj je europska grana završila upravo sinoćnjim nastupom. Irena je dizajniraja i fantastičan artwork posljednjeg albuma, čime je posao nasljedila od velikog Sheparda Faireya (Obey Giant) glavom, vjerojatno najtraženijeg umjetnika u poslu. Dok Sage Francis repa izvrsnu “Vonnegut Busy”, na platnu iza njega vrte se scene iz kultnog filma Johna Carpentera “They Live”, što bi se moglo protumačiti kao svojevrsan naklon Faireyu, koji je svoj umjetnički angažman zasnovao upravo na temeljnoj premisi toga filma.
Publika poznaje Francisovo djelo, trudi se pratiti njegove tekstove i ritam. Izvođač sam prisjetio se i svog prethodnog nastupa na istom mjestu na kojem je, prema riječima jednog lokalnog hip-hop pjesnika, publike bilo koliko i konobara, a Sage Francis je tada skinuo cipelu i koristio je umjesto mikrofona. U spomen na taj događaj, žustrim je pokretom desne noge sinoć ponovno ispalio cipelu i balansirao je na ćelavoj glavi.
Setlista je dobro balansirala stare stvari poput “Jah Didn’t Kill Johnny”, “Makeshift Patriot” – hita s kojim se probio i singalonga “Sea Lion”, te nove klasike poput “Grace” i vrhunca nastupa “Dead Man’s Float”, koju Sage otvara riječima: “Yea as we walk through the valley of the shadow of death, we shall fear no evil for we are the most evil motherfuckers in whatever valley we choose to occupy.” Sjajan je.
No, poseban niz hvalospjeva zaslužila je i Diyala, čiji se nastup mirne duše može proglasiti support actom godine. Varaždinka je svojim audio-vizualnim performansom s daškom industriala i rasponom glasa koji seže od Zacha de la Roche do Björk, ostavila i zadnje zrnce energije u Močvari. Uz takav nastup, za vrijeme kojeg je zvuk u klubu na nasipu zvučao bolje nego ikad, te besprijekornu produkciju, pri pomisli na sav pikzibnerski ološ koji u Hrvatskoj skuplja hype, dok ovakav talent pluta ispod radara, čovjeku dođe da zaplače.
Nakon nastupa Sage Francisa na razglasu je krenula “I’m Your Man” Leonarda Cohena, a čuli smo i Neila Younga i Townesa Van Zandta. I to uopće nije djelovalo čudno. Riječ je o pjesnicima u čiju kategoriju spada i Francis, bez obzira na žanr u kojemu je odlučio djelovati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
