Skoro uvijek dobro posjećeni program Good Vibrations koji je od prošle sezone u punom naletu u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, u srijedu je započeo novu sezonu svojim pedesetim izdanjem koje i po posjećenosti i po atmosferi, čini se ,bolje nije moglo proći.
Jest da se to moglo i očekivati kada su headlineri bili zagrebački pankeri Šank?!, ali sa Šankom se nikad ne zna, jer je na njihovim koncertima uvijek previše naelektriziranih emocija u zraku. Po energiji publike koja zna gotovo svaki tekst i pjeva ga glasno od početka do kraja nastupa, rijetki su oni koji ne dobivaju potrebu popeti se na pozornicu i s ovom četvorkom još više pojačati osobnu katarzu.
Tako je bilo od prve „Ne odustajem“ pa do, slobodno se može reći, nove zagrebačke, uvjetno kazano, underground himne „Zagreb gori“. Uvjetno kazano iz razloga jer „Zagreb gori“ svaki put sa sve većim brojem grla koja izvikuju tekstove je sve manje underground, a sve više mainstream, ali ne u nekom negativnom smislu, već iz razloga što je očigledno da je pjesma pustila puno dublje korijenje nego je, vjerojatno, bilo tko iz Šanka to mogao predvidjeti. Ista je na kraju zbog prefiše euforije i brojnosti onih koji su se penjali na pozornicu spontano bila prekinuta jer je frontmen Alen Rakić morao gurati i vraćati brojne penjače natrag u publiku jer na pozornici više nije bilo mjesta. Nitko mu u tome nije zamjerio, svima je i to bilo zabavno.
No nije „Zagreb gori“ bila jedina; „Crni oblak“ nije mogla bolje leći u ovom perodu u kojem su nam oblaci ‘ukrali’ sunce, „Tempo velegrada“ također je bio pravi ‘killer’, dok je „Metak za kraj“ tek bio početak pravog raspašoja u publici pošto je Rakić na njoj počeo dijeliti mikrofon s raspjevanim prvim redom. Iako Šank?! prati priča da su bend Bad Blue Boysa, u Vintage Industrial Baru nije bilo ni trunke tog navijačkog naboja, bio je to pravi punk rock koncert. Dokaz da Šank?! ipak nisu neka usko specijalizirana grupa koja koristi jeftini lokalpatriotizam u svrhu izazivanja huliganskog ostrašćivanja svjedoči i činjenica da taj, kako ga neki površno doživljavaju BBB bendom bez problema izaziva sličnu punk euforiju na koncertima u Splitu i Beogradu.
Kako sam zaključio i nakon koncerta u Ksetu ovog travnja, tako i sad još jednom ponavljam da je riječ o trenutno iznimno značajnom zagrebačkom punk rock bendu.
Nastup grupe Fast Response, koja je prva nastupila u srijedu, nažalost sam propustio, ali ugodno iznenađenje bili su Me As Well, karlovački melodični punk rock hardcore četverac kojeg vokalno predvode i solidno se nadopunjuju gitarist Leo i basistica Maja. Posebno treba pohvaliti Majinu interpretaciju na koju je nadovezuje i njena izvrsna i prodorna boja glasa. Još da samo malo više porade na stavu i prestanu se stalno ispričavati za neke nebitne sitnice na pozornici mogli bi izrasti u više nego solidan bend. No mladi su i to će doći s kilometražom pod nogama.
U svakom slučaju Zagreb je iskričavo gorio te večeri u Vintage Industrial Baru.