Kao što postoje ukusna pića za posebne prigode, tako postoje albumi za specijalne momente kad se nađe društvo, prorade emocije koje se ne pokazuju pred bilo kim.
Prema napisima na društvenim mrežama, snimanje trećeg albuma se pretvorilo u cestu dugu skoro godinu dana za Ivana Ščapeca i Dimitrija Petrovića Mišu. Sve što krasi jedan kreativan, dinamičan, suradnički odnos dogodilo se u vrijeme snimanja albuma “Naizust”: snovi, nepredviđeni kreativni tokovi, nepredviđeni zastoji, razmjena mišljenja, mimoilaženja u stavovima, pomirenja.
Gledano u tom kontekstu “Naizust” je zaigran i začudan indie-folk-electro-pop album duboke harmonije, olakšanja, komunikacije. U pola sata i devet pjesama smjestio se autentičan autorski i umjetnički nerv, i ono što ga razlikuje od debija “Sno sna” i nasljednika “22”, riječ je o albumu koji ostavlja utisak da je sam album promijenio autore.
Svaka odsvirana ili otpjevana nota se šulja poput bjelouške u žbunju i neočekivano grabi i guta žabu. Album je napet poput kože na bubnju, atmosferičan, zaokružen od početka do kraja. Ščapec, Mišo, novopridošli član Vatroslav Živković i njihovi kolege te prijatelji koji su uskočili pomoći ovjekovječiti ovaj šarmantni, emotivni, pomaknuti album su se uklopili poput intervencije više sile. Na ovom albumu ova ekipa je uspjela postići uvijek težak cilj, a to je da elektronski instrumenti zrače paletom emocija, i da tišina ima svoj zvuk. Čak i da nije “Naizust” poseban album, on cijelo vrijeme ostavlja dojam da to jest.
Album udara u glavu s “Peripetijom”, možda i najboljom pjesmom iz portfelja zvonog Seine. “Kakva peripetija, kako ćemo proći” pita se Ščapec na refrenu, a sama “Peripetija” je ogledni primjerak igranja svjetla i sjene. Je li “Naizust” trip hop, freak folk, možda electro disco, sve od navedenog – koga briga, pjesma “Peripetija” izvrsno otvara album i dovodi slušatelja do pjesme “Riječ”, s razlogom odabranom za prvi singl s albuma.
S takvim diptihom na početku Seine djeluje nezaustavljivo, no inspiracija se ipak ne održava do kraja, odnosno, u sredini je najtanja, odnosno najmanje izvrsna, a kraj je očekivano jak. Ono što je postojano, jest atmosfera – slušatelj je cijelo vrijeme umotan u poseban tijek misli, ideja i melodija. Na neki način “Naizust” post-Covid album, koji kao da govori da mnogo toga moramo osvijestiti, izbaciti iz sebe, odnosno pretvoriti u riječ(i).
To su sve ozbiljne i legitimne teme o kojima se Ščapec, Petrović i Vatroslav izražavaju puna srca i bez zaštitne mrežice. Kompromisa ovdje nema i teško je očekivati hitove, no sladokusci će mnogo lijepih poklona naći u ovom ljubavnom pismu o komunikaciji.
Ocjena: 9/10
(Moonlee Records, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
