Splitski klub Vanilla ugostio je slovensku megazvijezdu i doveo našu novinarku u stanje kulturološkog šoka.
Obično, kad se javite nekom organizatoru da biste pisali o njihovom koncertu, naiđete na maksimalno razumijevanje. Neki će vam dati kontakt fotografa, drugi će podijeliti članak koji napišete. To ovdje nije bio slučaj. Naime, nekome iz Vanille tko se nije predstavio u komunikaciji sa mnom je Ravno do dna tek portal koji nikad nije pisao o njihovom klubu. Ako uzmete prvu premisu: da je naš portal nazvan po stihu velikog Đonija Štulića; te drugu: da je muzika koja se u Vanilli pušta daleko od Štulićeve; poprilično je lako donijeti zaključak zašto dosad nismo pisali o tom klubu, iako je čak i imao nastupe u žanrovima hip-hopa i R’n’B-a, o kojima nekad i pišemo. S druge strane, redakcija nam je u Zagrebu i nažalost većina svirki u Splitu ostaju van našeg dosega, bile one u Vanilli ili ne. Nakon nekoliko razmijenjenih poruka, ipak sam dodana na popis uz pomalo prijeteće “čekam osvrt” – koje je zvučalo kao da vjeruje da sam se došla udžabalebariti u njihov presvjetli klub, bez namjere da ikad napišem izvještaj.
Kad sam počela pisati za RDD, dogovorila sam se sama sa sobom da neću napadati ni bezrazložno crniti bendove i svirke na koje idem. Ako nemam ništa dobro za reći, neću reći ništa. (Drugo je konstruktivna kritika.) Sad sam dovedena u poziciju da moram napisati nešto jer eto bezimeni organizator čeka osvrt, a osim toga već je i vrijeme da me negdje blacklistaju. Ako će Vanilla biti prvi klub koji će mi zabraniti prilaz, nakon provoda u petak mogu samo reći okej.
Koncert je najavljen za 23:30, a počeo je tek oko 1:30 pa sam imala priliku doživjeti da me iz kutka u koji sam se smontirala bezočno izgurala ekipa jedva punoljetnih mladića u mišić-majicama. Blaženo šankiranje! Daleko najgori osjećaj zadao mi je konobar koji mi je pojasnio da su separei rezervirani za VIP, a dok sam izgovarala rečenicu “aha, pomaknut ću se, prvi put sam ovdje pa ne znam”, njegova ruka je već bila na mojim bubrezima i gurala me. Krasno nešto, sve sami finjak, žene s loknama, sređene tako da ih se ne bi posramila neka holivudska zabava, a onda ti čovjek s “autoritetom” na najseljačkiji mogući način poručuje da se makneš – odgurivanjem. (Možda će mu sljedeći put pasti na pamet da je žena na koju primjenjuje silu novinarka.) (Vjerovatno neće.)
Općenito, atmosfera u klubu je bila užasna. Od ljudi koji nemaju gdje staviti piće a pokraj njih su prazni rezervirani stolovi, preko nesnosne čovjek-na-čovjeku gužve, pa sve do grozomornih EDM obrada npr. Santanine “Maria Maria” ili Rihannine “Umbrella” (koja sama po sebi i nije daleko od EDM-a), sve je bilo lekcija da moj prvi put u Vanilli treba biti i zadnji.
Struktura samog koncerta je isto bila poprilično čudna. Inas je odrepao nekoliko svojih stvari, onda je došla Senidah, doslovno otpjevala četiri pjesme, a potom je opet nastavio Inas. Tu se negdje krije i pouka o očekivanjima na tragu Charlesa Dickensa: nemojte ih imati. Ako piše da nastupa netko i drugi netko, nemojte očekivati da je netko predgrupa a drugi netko hedlajner, pa čak i ako je 99,9% svirki na kojima ste bili tako strukturirano. Najbolje od svega je što su ljudi u Vanilli Inasa zaista dobro i poznavali i možda mu se radovali i više nego Senidi.
Mene je pak zanimala kraljica regiona, koja je prema podacima Spotifyja slušana u 72 države, a čiji spotovi uredno prelaze 40 odnosno 50 milijuna pregleda. Senidah je bila odlična, obznanila je da je prvi put u Splitu, ali otpjevala je doslovno četiri pjesme: “4 strane sveta”, koju je umjesto Cobyja s njom odrepao Inas, isto kao i dio koji u originalu repa RAF Camora u pjesmi “100%”; uslijedila je “Slađana”, a meni su neke cure prijetile premlaćivanjem, valjda nisu primijetile da se guraju svi i da na njihov stol ne padam jer su mi one napete nego zato što me ljudi guraju, isto kao što i njih drugi ljudi guraju… Pomakla sam se prema zadnjim redovima uz “Mišiće” i razmišljala kako je Senidah najveće hitove otpjevala na početku, a ne na kraju nastupa, a ona je potom zahvalila Splićanima i sišla sa stejdža, pa je ispalo da ih je ipak otpjevala na kraju, odnosno i na početku i na kraju. Inas je nastavio s još nekoliko svojih hitova, koje je publika dobro znala, a onda je DJ preuzeo kormilo i vratio nas EDM remiksima.
Mnogima u klubu, koji su vjerovatno redovne mušterije, taj je nastup bio sasvim normalno koncipiran. Meni osobno bilo je poprilično razočaravajuće, od dvosatnog čekanja da svirka počne, do neljubaznosti konobara (par ih je bilo ok, ali većinom su mi pristupali kao da sam došla nešto ukrasti) i cura u publici, pa do konačnog prekratkog koncerta. Ne ponovilo se.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
