Shabaka and the Ancestors ‘We Are Sent Here By History’ – što spaliti, što zadržati

Nakon izvrsnih albuma sa Sons of Kemet i The Comet Is Coming, Shabaka Hutchings treću godinu zaredom zakucava, ovaj put sa južnoafričkom kombinacijom koja nosi ime Shabaka and the Ancestors.

Shabaka and the Ancestors “We Are Sent Here By History”

Čitateljima našeg portala ime tridesetpetogodišnjeg londonskog saksofonista Shabake Hutchingsa poznato je kao ono koje se spominje kada god se naglašava sve ono novo i uzbudljivo što se trenutno odvija u svijetu jazza. Hutchings je prije par godina potpisao ugovor sa legendarnom jazz etiketom Impulse! koju je početkom šezdesetih godina lansirana pogonjena kultnim albumima velikoga Johna Coltranea, te otada svake godine za njih objavljuje po jedan album, svaki od njih s jednim od sastava kojima predsjeda.

Niz je 2018. započet albumom “Your Queen Is A Reptile” benda Sons of Kemet, a nastavljen je pločom “Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery” s The Comet Is Coming, pa je logično da će treće izdanje biti ono s njegovim trećim sastavom, Shabaka and the Ancestors. Zvuk saksofona Shabake kao prvog čovjeka u sva tri sastava čvrsta je poveznica ovih projekata, no svaki od njih ima i vlastiti sonični identitet. Specifikum Sons of Kemet svakako je postava koja uključuje dva seta bubnjeva kao i bitna uloga koju igra tuba Theona Crossa, a zvuk koji stvaraju nadahnut je utjecajem koji dolazi s Kariba, otkuda korijene vuku članovi sastava. Nasuprot njima, The Comet Is Coming grupa je koja je više okrenuta budućnosti nego tradiciji, njihov svemirski jazz nadahnut je temama iz znanstvene fantastike i ima konotacije sudnjega dana koje su sadržane čak i u imenu benda.

Shabaka and the Ancestors kao treći list Hutchingsove biografije bend je koji je osnovao sa skupinom južnoafričkih glazbenika i ujedno je jedini njegov sastav koji ima člana na stalnoj poziciji pjevača. To ipak ne znači da bi se njihovu glazbu trebalo okarakterizirati kao vokalni jazz, budući da Siyabonga Mthembu ne pjeva u klasičnom smislu riječi. Njegovi su vokali ovdje više u funkciji plemenskog chantinga nego vokaliziranog pjevanja i kao takvi ne dovode u pitanje primat Shabakinog saksa kao glavne zvijezde benda. Temelj zvuka čini ipak ritam sekcija koju čine basist Ariel Zamonsky, bubnjar Tumi Mogorosi te udaraljkaš Gontse Makhene.

Ako tražimo prethodnike zvuka ovog sastava, valja napomenuti da oni sami izdvajaju imena kao što su Sun RaPharoah Sanders i Alice Coltrane, no svakako nije daleko ni suprug potonje iz faze albuma “A Love Supreme”, kao što se po pitanju teksture zvuka može osjetiti i fuzijski opus Milesa Davisa. No, glavni i osnovni izvor nadahnuća svakako je afrička narodna glazba koje na njihovom novom albumu “We Are Sent Here By History” ima napratek.

Koncept ove ploče zajednički je albumima Sons of Kemet i The Comet Is Coming koji su mu prethodili, a moglo bi ga se opisati kao ilustriranog jednom centralnom pjesmom koju prati poetski tekst. Na “Your Queen Is A Reptile” ta je centralna pjesma bila uvodna “My Queen Is Ada Eastman” s naracijom pjesnika Josha Idehena, dok je na “Trust in the Lifeforce of the Deep Mystery” tu ulogu obnašala “Blood of the Past” koju je izvodila Kate Tempest. Budući da The Ancestors imaju Mthembua, nije bilo potrebno dovoditi pjesnika da pročita “You’ve Been Called”, pjesmu koja poput manifesta izlaže temu ove ploče, a to je poruka koju album nosi i u svom imenu: “Povijest nas je poslala ovdje da molitvom otjeramo svoje demone natrag u pakao, u plamen.”

Sam Shabaka dodatno pojašnjava kako moramo artikulirati vlastite utopije i utvrditi što od postojećega valja spaliti, a što zadržati. Ako je suditi prema naslovima pjesama, jedna od stvari koje treba nanovo definirati jest pojam muškosti, a čini se kako je gotovo cijela druga strana albuma posvećena tom pitanju s pjesmama kao što su “We Will Work (On Redifining Manhood)”, “Finally, the Man Cried” i “Teach Me How to Be Vulnerable” čiji se naslovi mogu interpretirati kao suprostavljanje toksičnog maskuliniteta.

“We Are Sent Here By History” nema izraziti hit kao što su to bile “Summon the Fire” i spomenuta “Ada Eastman” s prethodnih Shabakinih albuma, već bolje funkcionira kao cjelina. Ipak, za pjesmu “Go My Heart, Go to Heaven” snimljen je spot očito nadahnut recentnim hororom Jordana Peelea “Us”, a i “The Coming of the Strange Ones” je bila izdvojena kao najavni singl i može se zamisliti kako bismo je mogli čuti i izvan vlastitih zvučnika. No ovih jedanaest pjesama ipak najbolje zvuče jedna uz bok drugoj i upravo ih tako treba slušati.

Nakon što smo u tri uzastopna ožujka od Shabake dobili tri izvrsna albuma s tri različita sastava, ostaje samo pitanje hoće li sljedeće godine krug započeti iznova ili će Hutchins na jelovnik postaviti nešto sasvim novo i dosad neviđeno. Štogod bilo, ako bude dobro kao bilo koji od posljednja tri albuma, bit ćemo i više nego zadovoljni.

Ocjena: 9/10

(Impulse! 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X