‘There Were Times’ još jedan je jasan dokaz da She Brought Me Gasoline ne stvara samo najbolju domaću glazbu nastalu u bogatoj američkoj tradiciji, već da je i riječ o bendu čiji su albumu zaokružena djela s porukom i kao takva zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je nažalost dosad dobili na našoj sceni.
Nakon što su prije dvije godine za talijansku etiketu Go Country Records objavili svoj studijski prvijenac “On Values and Trash” koji će se istaknuti kao jedno od najboljih domaći izdanja godine, zagrebački americana sastav She Brought Me Gasoline našao se, poput mnogih drugih bendova, u limbu izravno prouzrokovanim širenjem pandemije koronavirusa koja im je onemogućila da ovu sjajnu ploču promoviraju koncertima i na taj način na svoju glazbu skrenu pozornost koju nedvojbeno zaslužuju. Umjesto toga, odlučili su započeti rad na svom sljedećem albumu, jučer objavljenom “There Were Times”.
Novi album bend je sam snimio na vikendici u okolici Varaždina, producirao i objavio u vlastitom izdanju, a pjesme koje ga čine tematski se naslanjaju na one s prethodne ploče koja se, kako ističu u profesionalno izvedenom promotivnom materijalu koji su priredili, bavila pitanjima vezanim za očuvanje vrijednosti u kriznom razdoblju koje su se u međuvremenu samo još pogoršalo. Ipak, moglo bi se reći da u glazbenom smislu novi materijal predstavlja djelomičan otklon od američke roots glazbe, koju bend izvrsno razumije, prema nekim modernijim izvedenicama iste – čitaj alt country/americana – no, rezultat je jednako autentičan kao onaj koji su postigli prethodnim albumom.
Uvodna “Above the Regular Crowd” pokazuje se kao logičan izbor za najavni singl, sa svojim sumračnim rifom i spotom snimljenim u napuštenom vlaku koji savršeno oslikava propadanje vrijednosti kao lajtmotiv dosadašnjeg izričaja benda. Taj isti lajtmotiv još je izraženiji u “Heartbreaking” koja slijedi u nešto bržem ritmu prije nego bend stane na loptu i pokaže nježnije lice u melodičnoj baladi “The Road” koja se diči suradnjom s pjevačicom Majom Posavec i bubnjevima Jakova Remničara. Majin sanjivi vokal predstavlja lijep kontrapunkt umornom i grubom glasu pjevača (ali i autora glazbe i tekstova benda) Kristijana Keveševića na ovom broju koji svakako također zaslužuje status singla.
Nešto kraći instumentalni break “Rabotny” služi kao graničnik između reprezentativnijeg uvoda i središnjeg dijela albuma na kojem prevladava znatno mračnije ozračje kao i osobnije teme tekstova. Završnica albuma pak donosi jedan od najupečatljivijih trenutaka u “Vare Valium”, glazbenom ekvivalentu fotografije trenutka u kojem autorov otac napušta rodni rudarski gradić Vareš u Bosni i Hercegovini, pa se tako ova pjesma naslanja na tradiciju tematike nesretnog života rudara koja u američkom folku i countryju seže od klasika”Dark as a Dungeon” iz pera Merlea Travisa, preko “North Country Blues” Boba Dylana, pa sve do recentnog albuma “Ghosts of West Virginia” Stevea Earlea. Album zatvara naslovna pjesma koja žudi za prošlim vremenima, jer, složit ćemo se, od ovih današnjih sva su druga bila bolja.
“There Were Times” još jedan je jasan dokaz da She Brought Me Gasoline ne stvara samo najbolju domaću glazbu nastalu u bogatoj američkoj tradiciji, već da je i riječ o bendu čiji su albumu zaokružena djela s porukom i kao takva zaslužuju mnogo više pozornosti nego što su je nažalost dosad dobili na našoj sceni. Možemo se samo nadati da će se i to uskoro promijeniti, no polaganje vjere u glazbeni ukus domaće publike ponekad se čini jednako uzaludnim kao i nada u vraćanje sata u prošla vremena ili očuvanje vrijednosti u svijetu koji bezglavo juri u novu eru potpune dekadencije.
Ocjena: 8/10
(She Brought Me Gasoline, 2022.)