She Loves Pablo ‘Death Threats From Future Self’ – loš omen za dobar album

Koronavirus je svima poremetio planove, ali uvijek ima netko na sceni koga je baš zeznula u ‘korak do cilja’. Zagrebački sastav She Loves Pablo jedan je od takvih.

She Loves Pablo ‘Death Threats From Future Self’

Taman su krajem ožujka trebali održati promotivni koncert novog albuma „Death Threats From Future Self“, ujedno i najveći samostalni u matičnom gradu, kad je svijet stao. Gotovo da se obistinio naslov samog albuma u tih nekoliko tjedana jer je prijetnja iz budućnosti postala stvarnost. U recenziranju istog, u slučaju autora ovih redaka – slična situacija. Sav taj kaos koji nas je pratio proteklih, sad već, mjeseci, uvijek mi je na neki čudan način izmicao fokus za ‘uhvatiti se u koštac’ s „Death Threats From Future Self“. U neku ruku osjećaj je i sada kao da sam se namjerio na neko skidanje uroka pisanjem o ovom uratku koji je svakako kruna žestokog zvuka u Hrvata prve polovice prekretničke 2020. godine.

Uglavnom, She Loves Pablo su već više od desetljeća perjanica domaće uspješne i zapažene stoner rock scene. Oni sami vole se nazivati groove rockerima, na što ne bi trebalo gledati kao na distinkciju, već putokaz prema onome čime vladaju odlično, a to je pulsirajući ‘svi kao jedan’ ritam kroz koji Domagoj Šimek fascinantno otpušta gnjev i gorčinu kroz svoje nevjerojatno izdržljive glasnice.

„Death Threats From Future Self“ već uvodnima „Crumble“ i „Operator“ udahnjuju vjeru u onaj stari postulat da ako bend ima dobar riff – ima i dobru pjesmu koju će jednako opremiti eksplozivnim urlicima kao i harmonijskom višeglasjem koje se lijepi slušatelju u podsvijest. „Death Threats From Future Self“ tako predstavlja ‘sve ili ništa’ iskaz u kojem She Loves Pablo superiorno brani boje žanra, ali ga pozicionira i u sfere hitoidnog karaktera otvarajući time širi prostor djelovanja kad je riječ o interakciji sa (širom) publikom. Nije to stvar podilaženja, već oplemenjivanja za koji su obično sposobni oni s debelom kilometražom iza sebe, što članovi ovog benda prvenstveno jesu.

Otud i onaj klasičan organski pristup u produkciji koji potpisuje drugi ključni član, a to je Leonard Klaić (koji ovih dana pod imenom delapse dokazuje svoju izvrsnost kad je riječ i o elektronici). Ono što posebno dobro leži bendu na ovom albumu su pjesme baladnog i polu-baladnog karaktera, a to su redom „You Were Born To Breathe My Mind“, „Get To You“ i naslovna „Death Threats From Future Self“, koja ujedno i zatvara album od ukupno 10 pjesama. No pomalo čudna anomalija leži u prezentiranju tih pjesama, jer Pablovci su od objave fokus dali žestokim brojevima „Houdini“ i „Operator“ koji su ipak namijenjene užem žanrovskom krugu slušatelja, pa se treba nadati da pred neko normaliziranje situacije oko ove pandemije one neće ostati zapostavljeni aduti, jer aduti svakako jesu.

Da se ne stekne dojam da je igranje s kontrastima kod ovog benda baš ‘klasično’ crno-bijelo, treba navesti da tu postoji čitav niz finih kontrastnih momenata posebice u središnjem dijelu koji sam po sebi traži nešto više u dinamičkom pristupu, jer i čista stopostotna energija ako ne nudi neke oscilacije izaziva monotoniju. Groove majstorstvo tako tu najviše dolazi do izražaja u nizu „When It Stacks It Make Summer Black“, „I“ i „No Modest Line Holds Your Belief“. Dakle, redom pjesme koje slobodno može zaobići singl status, ali su bitni elementi pulsirajuće groove konstrukcije ovog albuma kojeg se može smatrati i zenitom kvalitete grupe She Loves Pablo.

Ocjena: 8/10

(Dostava zvuka, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X