Bila je to jedna od onih večeri kad čovjek samo želi popiti pivo i protresti vlastiti život u mislima, dok netko na pozornici ‘svoj posao’ radi nenametljivo i više nego korektno – kad se odvija show koji ne odaje da je show, već ugodni detalj u jednom ambijentu…
Dvije godine je prošlo od otvorenja Vip Cluba na Jelačićevom trgu. Sjetih se sinoć te prve večeri kad je na prostranoj pozornici, gledano u domaćim klupskim gabaritima, big band pod ravnanjem Saše Nestorovića swingao kroz jazz klasike dok su znatiželjni posjetitelji minglali po tada novom prostoru. I to u trenutku dok sam prelazio preko istog tog trga po kojem su pijano teturale preostale grupice pobjedničke navijačke vojske koja je netom urlanjem i alkoholom davala svoj obol nogometnoj pobjedi u utakmici desetljeća, kako su je sportski i ini mediji prozvali u proteklih mjesec dana.
Toplo sam se nadao kako je od svih prostora u gradskom centru nogometni after party zaobišao Vip Club. I nisam se prevario. Tamo je bio neki drugi svijet, više-manje onaj koji je izgubio s gradske karte BP Club i koji je nanjušio gdje se barem jednom tjedno može uhvatiti dobar jazz feeling. Petak je bio rezerviran za bend Simon & The Vanguards. Naime pjevač Simon Marlow započeo je karijeru pjevača u rodnoj Engleskoj gdje je nastupao u mjuziklima na West Endu, dok još uvijek redovno nastupa u berlinskom Capital Dance Orchestra. Okupio je oko sebe zanimljivo društvance glazbenika, saksofonistu Andreasa Marinella, pijanistu Joea Kaplowitza, kontrabasistu Luku Veselinovića i bubnjara Borka Rupenu i s njima se prvi put predstavio domaćoj publici 14. veljače u istom prostoru. Obzirom na osobnu nesklonost proslavljanja praznika kao što je Valentinovo, opuštenija situacija za pogledati Simona & The Vanguards svakako je bio jučerašnji petak, iako, obzirom na histeriju oko utakmice, to nikako nije bio običan petak, osim u Vip Clubu…
Ugođaj je u najmanju ruku bio brodvejski, iz vremena dok su crooneri mamili izdahe publike opuštenom vožnju kroz veliku američku pjesmaricu. Tako je i Simon uglađeno svojim školovanim vokalom izvodio pjesme Colea Portera, Nata King Colea, Henryja Mancinija i ostalog uglednog društva koje je skladalo nezaboravne evergrine. Džentlmenski je tijekom nastupa u dva seta na pozornici ugostio pjevačice Lelu Kaplowitz i Maju Savić i oživio jednu vrstu glazbene atmosfere koja se nema baš previše prilike osjetiti u Zagrebu, iako je to po većini glazbenih kriterija bila easy listening jazz večer bez ikakvih iznenađenja, desetljećima utabana i oprobana lako uklopiva priča.
Ali, eto, neke stvari poput toga su se u ovom gradu izgubile negdje po putu, a kamo li da su bile dio neke standardne ponude. Nešto za onu vrstu večeri kad čovjek samo želi popiti pivo i protresti vlastiti život u mislima, dok netko na pozornici ‘svoj posao’ radi nenametljivo i više nego korektno – kad se odvija show koji ne odaje da je show, već ugodni detalj u jednom ambijentu. Ambijentu koji je ipak zaživio i kao jazz klub, iako to ne odaje na prvu… I kad se zadovoljno izađe iz kluba s melodijom „Moon River“ u mislima i prođe se kraj grupica pobjedničke navijačke vojske koje tumaraju trgom i ne mogu se međusobno dogovoriti gdje će i što sa sobom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
