Simon & The Vanguards u Vip Clubu – kontemplativna jazz gaža

Bila je to jedna od onih večeri kad čovjek samo želi popiti pivo i protresti vlastiti život u mislima, dok netko na pozornici ‘svoj posao’ radi nenametljivo i više nego korektno – kad se odvija show koji ne odaje da je show, već ugodni detalj u jednom ambijentu…

Simon And The Vanguards u Vip Clubu (Foto: Zoran Stajčić)

Dvije godine je prošlo od otvorenja Vip Cluba na Jelačićevom trgu. Sjetih se sinoć te prve večeri kad je na prostranoj pozornici, gledano u domaćim klupskim gabaritima, big band pod ravnanjem Saše Nestorovića swingao kroz jazz klasike dok su znatiželjni posjetitelji minglali po tada novom prostoru. I to u trenutku dok sam prelazio preko istog tog trga po kojem su pijano teturale preostale grupice pobjedničke navijačke vojske koja je netom urlanjem i alkoholom davala svoj obol nogometnoj pobjedi u utakmici desetljeća, kako su je sportski i ini mediji prozvali u proteklih mjesec dana.

Toplo sam se nadao kako je od svih prostora u gradskom centru nogometni after party zaobišao Vip Club. I nisam se prevario. Tamo je bio neki drugi svijet, više-manje onaj koji je izgubio s gradske karte BP Club i koji je nanjušio gdje se barem jednom tjedno može uhvatiti dobar jazz feeling. Petak je bio rezerviran za bend Simon & The Vanguards. Naime pjevač Simon Marlow započeo je karijeru pjevača u rodnoj Engleskoj gdje je nastupao u mjuziklima na West Endu, dok još uvijek redovno nastupa u berlinskom Capital Dance Orchestra. Okupio je oko sebe zanimljivo društvance glazbenika, saksofonistu Andreasa Marinella, pijanistu Joea Kaplowitza, kontrabasistu Luku Veselinovića i bubnjara Borka Rupenu i s njima se prvi put predstavio domaćoj publici 14. veljače u istom prostoru. Obzirom na osobnu nesklonost proslavljanja praznika kao što je Valentinovo, opuštenija situacija za pogledati Simona & The Vanguards svakako je bio jučerašnji petak, iako, obzirom na histeriju oko utakmice, to nikako nije bio običan petak, osim u Vip Clubu…

Ugođaj je u najmanju ruku bio brodvejski, iz vremena dok su crooneri mamili izdahe publike opuštenom vožnju kroz veliku američku pjesmaricu. Tako je i Simon uglađeno svojim školovanim vokalom izvodio pjesme Colea Portera, Nata King Colea, Henryja Mancinija i ostalog uglednog društva koje je skladalo nezaboravne evergrine. Džentlmenski je tijekom nastupa u dva seta na pozornici ugostio pjevačice Lelu Kaplowitz i Maju Savić i oživio jednu vrstu glazbene atmosfere koja se nema baš previše prilike osjetiti u Zagrebu, iako je to po većini glazbenih kriterija bila easy listening jazz večer bez ikakvih iznenađenja, desetljećima utabana i oprobana lako uklopiva priča.

Ali, eto, neke stvari poput toga su se u ovom gradu izgubile negdje po putu, a kamo li da su bile dio neke standardne ponude. Nešto za onu vrstu večeri kad čovjek samo želi popiti pivo i protresti vlastiti život u mislima, dok netko na pozornici ‘svoj posao’ radi nenametljivo i više nego korektno – kad se odvija show koji ne odaje da je show, već ugodni detalj u jednom ambijentu. Ambijentu koji je ipak zaživio i kao jazz klub, iako to ne odaje na prvu… I kad se zadovoljno izađe iz kluba s melodijom „Moon River“ u mislima i prođe se kraj grupica pobjedničke navijačke vojske koje tumaraju trgom i ne mogu se međusobno dogovoriti gdje će i što sa sobom.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh