Zbog opširnog i atraktivnog instrumentarija kao i zanimljivog performansa, Širom se pokazuje kao sastav čijem je muziciranju gotovo nužno prisustvovati uživo kako bi ga se u potpunosti doživjelo.
Slovenski avangardni folkeri Širom u posljednjih su nekoliko godina postali vrlo dragi gosti zagrebačkoj publici koja štuje kako tzv. world music, tako i eksperimentalni glazbeni izričaj. Ljubav je obostrana, pa ovaj trio koji čine multi-instrumentalisti Iztok Koren, Samo Kutin i Ana Kravanja ne propušta priliku zasvirati u hrvatskoj metropoli. Mjesto radnje gotovo je uvijek Močvara, a u sinoćnjem slučaju iz tehničkih razloga dvorište istoga kluba, odnosno u nj smješteni cirkuski šator u kojemu će se ovaj tjedan početi održavati festival CirkoBalkana.
Ovom prigodom Širom je stigao na nasip kako bi promovirao svoj svježe objavljeni album, službeno četvrti u diskografiji benda, “Utekočinjeni prestol preprostih”, iliti “The Liquified Throne of Simplicity” za ostatak svijeta koji bolje barata engleskim jezikom nego slovenščinom. Ploču je objavila slavna world music kuća Glitterbeat Records na eksperimentalnoj etiketi tak:til, a sastoji se od četiri sklabe od kojih svaka traje po dvadesetak minuta, te kraće kode koju, čini se, jedinu nismo čuli na sinoćnjoj promociji.
S naslovnice albuma gleda nas neka riba ili morska zvijer, a trio izgleda kao banda muzičara brodolomaca, bradatih i bosih, čiji brod je negdje ostao skršen o hridi, dok je njih same progutao Levijatan sa slike, pa u njegovom želucu sviraju na instrumentima koji su preživjeli brodolom, kao i onima koje su sami sastavili od nekih drugih materijala koji su im se našli pri ruci.
Na čemu su, dakle, svirali? Pokušajmo sklepati neki nepotpuni popis. Afrički balafoni s tikvama ispod tipki, plastične cijevi koje se vitlaju, metalne cijevi po kojima se lupa, sirenski vokali, zviždaljke i puhalice – mizmari i okarine, ručno rađene gitare, bendžo koji se čak i gudalom svira, tambure, hurdy gurdy, kuhinjski lonci i namirnice kao proso koji se prosipa, ljepljiva traka koja se rasteže, violina, gusle, gong i lira, činele, nekakva ornamentalna cirkuralna pila te stotinu bubnjeva Darkwooda koji drže hipnotički ritam u toploj večeri pod šatrom.
Cijeli taj koloplet tradicionalnih i eksperimentalnih glazbala čini konstantnu kakofoniju, neku vrstu organskoga noisea kroz koji se tu i tamo probijaju oblaci melodije. Premda načelno izvode pjesme s aktualnog albuma, Širom vrlo brzo skreće u područje improvizacije i odvodi skladbu u predjele nepredvidivoga. Sjajan primjer doživjeli smo pri izvedbi “A Bluish Flickering” kada je načelni frontmen Samo izveo performans sa sipanjem riže (?) u čaše i lonce i razbacivanjem zrna po bubnjevima, pozornici i publici, u činu koji se pokazao jednako muzikalnim koliko i ekspresivnim. “Ovdje je pravi cirkus,” prokomentirao je kasnije. “Bolji nego na Iron Maiden.”
Zbog opširnog i atraktivnog instrumentarija kao i zanimljivog performansa, Širom se pokazuje kao sastav čijem je muziciranju gotovo nužno prisustvovati uživo kako bi ga se u potpunosti doživjelo. Prilike za to sigurno će biti i u budućnosti, pa stoga svima kojima nije strana glazbena egzotika, a još se nisu upoznali sa Širom, savjetujemo da grešku isprave prvom sljedećom prilikom.