Britanski rock sastav Skunk Anansie trebao je po četvrti put nastupiti u Hrvatskoj prošli tjedan, ali je koncert otkazan pred sam izlazak na Main stage 11. INmusic festivala, jer se pjevačica Skin nije mogla pomaknuti zbog bolova u leđima. Bend je obećao da će doći ponovo i odužiti se publici. Ovaj intervju vođen je telefonski pred zagrebački nastup, nakon što je prvotni termin otkazan, pa treba vjerovati da će identična karma pratiti po pitanju, vjerujemo, skorašnjeg koncertnog druženja.
Londonska DJ-ica Nicole Moudaber je čak napravila i „tvrdi“ techno remiks.
Skin: Da i odličan mi je. Inače Nicole je moja jako dobra prijateljica već duže vrijeme i drago mi je što se baš ona toga prihvatila. Znate, ipak je drugačije kad to radi netko koga dobro znaš.
Kako je došlo do toga da postanete mentorica u talijanskom „X Factoru“?
Skin: (Smijeh) Moram odmah na početku reći da je bilo iznimno zabavno. Sad i to iskustvo imam zataknuto za svoj pojas. Uživala sam u radu s tim klincima i to na potpuno drugačiji način i u drugačijem formatu od svih dosadašnjih u kojima sam radila. Pristala sam jer sam htjela raditi nešto potpuno drugačije u tom trenutku i u prvom redu sviđala mi se ideja raditi s mladima. Iako je u pitanju komercijalni TV show, ima prostora i za edukaciju. Natjecatelji su bili dobri, a nekoliko njih izvrsni i trudila sam im pomoći u usavršavanju i razvoju, dapače s dvoje i dalje radim. Jest da je bilo malo naporno paralelno biti u tom showu i imati karijeru u Skunk Anansie, ali priznajem da mi se svidjelo i da sam pristala biti mentor i iduće sezone.
Vaš kolega iz benda, bubnjar Mark Richardson i dan danas u intervjuima tvrdi kako je raspad benda 2001. bila greška do koje je došlo naprasno jer ste bili preumorni od uzastopnih turneja i da vam je ustvari trebao samo poduži odmor. Kako vi gledate na taj period?
Skin: Možda je u pravu za to da smo tada uistinu trebali otići na odmor od godinu-dvije i onda se vratiti u igru. Ali nije samo iscrpljenost i nervoza uzela danak, već smo imali i nekoliko neriješenih stvari među sobom zbog čega se dogodilo to što se dogodilo. Nekako mislim da bi brzo došli do istih nesporazuma da smo imali samo kraću pauzu. Pokazalo se da je trebalo proći puno više vremena da bi zacijelile neke rane. S druge strane svako se mogao posvetiti nečemu što ga zanima, u mom slučaju okrenula sam se radu u studiju, učila producentski posao i postala koproducent, također sam svladala cjelovito pisanje pjesama. Mislim, ne na način kako sam to do tada radila da pjesmu pišeš u studiju i prilagođavaš je glazbi, već se jednostavno poetski naučiti izražavati neovisno o glazbi i mislim da se to može osjetiti na mojim studijskim albumima koje sam u to vrijeme objavila. I ako moram podvući crtu i donijeti zaključak onda se držim one izreke da stvari jednostavno moraju ispasti onako kako trebaju ispasti. Jedno je što mi želimo, a drugo kako se stvari odvijaju. Tako da ne znam što bih učinila da nekim slučajem mogu vrijeme vratiti unatrag, jer da bend nije toliko dugo „odspavao“ ne znam bi li danas bio takav kakav jest, a meni se sviđa ovakav kakav je sada.
Je li bilo teško pohvatati konce 2010. godine na albumu „Wonderlustre“, prvom koji ste snimili nakon reuniona?
Skin: U tome i jest stvar. Bilo je gotovo prelagano uskočiti na stari kolosijek. Mislim da je najvažnije od svega bilo to što smo svi uspostavili normalnu komunikaciju. Pjesme su došle same od sebe.
Jeste li sada opušteniji u radu?
Skin: Da, mislim da sad u svemu ima puno više zabave nego što je to bilo na početku karijere.
Planirate li nakon „Fleshwounds“ i „Fake Chemical State“ snimiti možda i treći solo album?
Skin: Ne. Mislim da je ta faza objavljivanja solo albuma završena. Svakako ću nastaviti sa solo radom kad osjetim potrebu za time, ali privlači me forma EP-ja i singlova i to uglavnom za elektronsku glazbu kojom se bavim. Mislim da je to idealan format. Albumi su više prigodni za Skunk Anansie i vjerujem da će tako i ostati.