Premda naizgled pretenciozan, naslov šestog studijskog albuma Skunk Anansie sažima ideju zvuka i strukture novog izdanja što opravdava njihov status istinskih alt-rock feniksa.
Dvadeset je godina prošlo od prvijenca „Paranoid and Sunburnt“ Skunk Anansie kada su seizmički protresli europsku rock scenu prvenstveno zahvaljujući ćelavoj vokalistici Skin anđeoske boje i demonskih kapaciteta, ali i prepoznatljivo sirovoj i svježoj rokačini Robbieja, Acea i Cassa, tj. trojca iza crne junakinje.
Tri albuma devedesetih, a zatim gotovo desetljeće kolektivne stagnacije u korist solo projekata. Kad su se vratili 2011. na scenu, malo je tko vjerovao da ćemo svake dvije godine dobiti po album, a međuvremenu ih u Zagrebu vidjeti dvaput. Evo, uskoro nam dolaze i po treći put kada predstavljaju „Anarchytecture“ – šestu studijsku epohu pomalo protenciozne igre riječima.
Nakon „Black Traffica“ gdje ulaze u pomalo bluesy vode razvodnjavanja žestine na kakvu smo navikli, „Anarchytecture“ najavljuje i otvara nimalo očekivan, ali i nimalo iznenađujuć zalazak u techno sferu gdje zadržavaju svoje pomalo militatno stupanje, oštre riffove i zločesto poigravanje tekstom poput: „Stacey’s got a brand new girl/She likes to play with sugar ‘til it makes sweet pearls/Trevor’s got a brand new boy/He can make it easier to give you joy“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8A2j0sZJjnI[/youtube]
Očekivano, ritam sekcija ovdje ima glavnu ulogu dajući strukturi industrijski štih kojeg se s pravom neće riješiti tijekom cijelog albuma, iako elektroniku napuštaju nakon prve stanice. Štoviše, monstruozno teški rifovi „Victim“ i „Bullets“ i bas pedala odvest će četvorku u domene garagea kao savršeno pogodne fleksibilnom glasu Skin koja, svojstveno sebi i bendu, pokazuje i jednu krhku stranu u baladnoj formi mračne „Death to the Lovers“. Međutim, na trenutke instrumentalno i lirski album postaje predvidljiv uhu naviklom na Skunk Anansie, pa zavidnost vokalnih akrobacija ipak nije ništa novo, gitarske dionice kao da su reciklirane („Without You“), a neodoljiva je jeka distorzičnog Placeba i frenetičnih White Stripesa.
No Skunk Anansie su i dalje profesionalci s čeličnim mudima pa znaju kako uzavreti i uzbuditi ne odstupajući od provjerenih žanrosvkih formi alt-rock devedesetih. Šestim studijskim albumom dokazuju odanost viziji benda ali i svojoj relativno malobrojnijoj publici koja zna da je studijski projekt uvijek samo predigra za istinsko divljaštvo nastupa uživo.
Ocjena: 6/10
(Earmusic, 2016.)