Gotovo dva sata punokrvnog rock koncerta s bivšim GN’R gitaristom u središtu pozornosti.
Dobro, puni naslov trebao bi biti Slash featuring Myles Kennedy and The Conspirators na Šalati, ali em nema mjesta za toliko riječi, em jučer nitko od pet tisuća posjetitelja nije kupio kartu zbog Kennedyja i njegovih Konspiratora. Niti se zbog njih formirao popriličan red na ulazu na stadion na Šalati već od 18 sati. Bili su tu isključivo mlađahni fanovi Gunsa, stariji nekadašnji fanovi Gunsa i svi oni kojima dobar riff i kristalan solo na gitari nešto u životu znači.
Svijetu danas ne manjka vrhunskih rock gitarista, no manjka mu gitarističkih heroja. Slash je možda i posljednji među takvima, izrastao iz holivudske glam rock scene, nakinđurenog glazbenog fenomena prepunog natapiranih hvalisavaca, zadnjeg mjesta odakle bismo očekivali da iznikne „gitaristički bog“. No, red talenta, red tajanstvenosti i red imidža, učinilo je svoje. Slash je postao brand čim je prvi put stupio na pozornicu mitskog The Roxyja.
Jučer je prvi put stupio na pozornicu na podosta manje mitskoj Šalati. Poprilično skromno, bez spektakularnog ulaza i još uvijek po jakom danjem svijetlu, Slash je nonšalantno zakoračio na binu i odsvirao „You’re a Lie“. Laži sinoć nije bilo, Slash je isti onakav kakvog ste ga prvi put vidjeli na stranicama magazina Ciao – cilindar je tu, oči su mu tu samo ih još uvijek nitko nije vidio, kožne hlače su tu, frizura je tu, majica bez rukava je tu i Gibson Les Paul je tu.
Slash, Kennedy i Konspiratori službeno promoviranju lanjski album, neslužbeno je to prezentacija „best of Slash“. Prodavanje stare slave? Pomalo da, iako je Slash valjda jedini član Guns N’ Rosesa koji se nikad do kraja nije prežalio raspad benda i koji se uzaludno javno nada reunionu ili barem pomirenju, poput većine sinoćnjih jedva punoljetnih fanova na Šalati. U tom kontekstu, „Sweet Child O’ Mine“ i „Paradise City“ u njegovoj sinoćnjoj izvedbi nisu zvučali kao relikti prošlosti, već kao jedini logičan udarni završetak koncerta.
Uostalom, „Nightrain“, „Mr. Brownstone“, „You Could Be Mine“ i „Welcome to the Jungle“, koje sadrže ponajbolje riffove nastale u američkom predgrunge razdoblju, sinoć su bili vrhunci koncerta. Konkretno, čvrsto i vjerno originalu, The Conspirators zvuče jednako uvjerljivo kao i današnja postava Gunsa, s tim da ih je upola manje na bini. Zašto Axl puni Arenu, a Slash kudikamo manju Šalatu, to ne znamo.
Iskazivanje moći moralo se dogoditi kad-tad, a dogodilo se na „Rocket Queen“. Petnaestminutno soliranje koje se ni u jednom trenu nije pretvorilo u besmisleno natjecanje u brzini, bilo je katarzično. U svojoj poznatoj pozi s vratom gitare prema gore, Slash je sam sebe postavio na pijedestal, potvrđujući titulu posljednjeg gitarističkog heroja i probudivši kod svih kupaca ulaznice „to je to“ osjećaj. Pokazna vježba za pamćenje.
Da ne budemo nepravedni prema ostalima, Myles Kennedy je izvanserijski vokal, koji je prije koju godinu hladno odbio ponudu Jimmyja Pagea da zamijeni Planta pred mikrofonom Led Zeppelina, dok je basist Todd Kerns fenomanelno otpjevao „Welcome to the Junge“. Slash se većinu koncerta nije pokušavao staviti u prvi plan, trudio se ostaviti dojam da je dio Konspiratora, benda koji je sinoć posao odradio bez greške. Iako su znali da se po Schlosserovim stubama nitko nije popeo zbog njih.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
