Slim Cessna’s Auto Club se u subotu u ne baš punom Malom pogonu Tvornice kulture pokazao u toliko dobrom svjetlu istinskog koncertnog iznenađenja i oduševljenja da se može reći da je riječ o bendu, koji ako nas posjeti još koji put, može se prometnuti u koncertnu atrakciju koja bi bez problema mogla napuniti i susjedni Veliki pogon.
Kad se netko preziva po jednom od najpoznatijih proizvođača aviona, a svoj bend nazove ‘auto klubom’, onda se već i iz te kombinacije da naslutiti inteligentno poigravanje s ironijom. Pa kad se uz to uzme da taj bend koji tvrdi da svira country, kotrlja moćni i mračni ritam u kojem je na određene trenutke samo banjo instrument koji začinski ugođajno razdvaja od zvuka na koji su nas navikli Nick Cave And The Bad Seeds, onda se može odmah zaključiti da smo konačno dočekali da ovaj ‘auto klub’ konačno sleti i u naše dvorište, jt. Tvornicu kulture.
Dok su se nizale pjesme o čovjeku bez kralježnice, o vjeri o Isusu u vlastitom tijelu i tijelu koje je izdalo njegova vlasnika, o posljednjoj pjesmi o vragu, ožiljku od cijepljenja i sličnom u subotu je zagrebačka publika svjedočila kako Slim Cessna’s Auto Club s nevjerojatnom lakoćom u tom svom loncu miješaju sastojke punokrvnog gospela u kombinaciji sa začinima teatra apsurda, kao i prostodušnu kaubojsku i keltsku rednekovštinu s elementima uvrnutog gotičarskog tuluma. Nema toga što sve nije upalo u taj ‘lonac’ i na suludi način se smiješalo i stopilo u jedan savršeni koncertni i performans i tulum istovremeno. Slim Cessna’s Auto Club se u subotu u ne baš punom Malom pogonu Tvornice kulture pokazao u toliko dobrom svjetlu istinskog koncertnog iznenađenja i oduševljenja da se može reći da je riječ o bendu, koji ako nas posjeti još koji put, može se prometnuti u koncertnu atrakciju koja bi bez problema mogla napuniti i susjedni Veliki pogon. Jer iako je u klubu bilo nekih stotinjak ljudi, ugođaj je bio epski.
Slim Cessna i društvo su upravljali publikom kao još jednim članom benda; zdušno i unisono su svi ispred pozornice sjedali su na pod i ustajali se u veselju i svako malo prihvaćali u svoje redove, što samog Slima koji je vanjštinom podsjećao na dobroćudnog kauboja sretnog što je toplo i prisno prihvaćen tako daleko od rodnog mu Denvera, kao i njegovog antipoda bendžistu, gitaristu i pjevača Munly Munlyja koji bi mogao bez problema u nekom horor filmu glumiti mračne psihopatske karaktere.
Sve skupa taj razigrani i eklektični sekstet podsjećao je na fiktivnu odbjeglu djecu Dublinersa i Willieja Nelsona odraslu na Misfitsima i sličnoj horor bratiji. Preavi freak country s jedne strane podatan za iznimno dobru komunikaciju s publikom, a s druge izvrsno potkovani glazbenici koji se već 24 godine drže zajedno i dišu kao jedan na pozornici. Samim time i zvuk je bio fantastičan u Malom pogonu, zvučna slika na mjestu uz kristalno čujan svaki instrument.
Koncert je bio prošaran njihovim „Commandment“ poglavljima – kao da su kroz gospel protkali upute za samopomoć za nesretne i odbačene, kao i pjesme s tri godine stare dvostruke albumske kompilacije „SCAC 102 – An Introduction For Young And Old Europe“ (dakle, posebno dizajnirane za osvajanje publike na Starom kontinentu), poput „This Is How We Do Things In The Country“, „Jesus Is In My Body – My Body Has Let Me Down“, „Cranston“, „Magalina Hagalina Boom Boom“… da bi za sam kraj kruna bila obrada „For the Good Times“ kojom je davne 1970. godine Kris Kristofferson započeo svoju glazbenu karijeru uvrstivši dotičnu pjesmu na eponimni debitantski album. Da je bilo koji drugi bend današnjice s tom pjesmom završio koncert, bio bi to pogrešan potez, ali u slučaju Slim Cessna’s Auto Cluba bila je to trešnja na vrhu preukusne torte – de facto najvažniji objedinjujući element zbog kojeg se ovaj bend uistinu treba smatrati country bendom, iako je bio i ostao ‘prokleto’ progresivan.
Zagrebačka publika kao da je u subotu konačno upoznala ‘dobrog blizanca’ dobro nam poznatog mračnjaka Davida Eugenea Edwardsa i njegovog Wovenhanda. Pokazalo se da je za sada Slim Cessna’s Auto Club u Tvornici zasigurno highlight tek započete jesenje koncertne sezone u gradu, jer očekivali smo možda likove odavno iscrpljene inspiracije, a dobili koncert o kojem će se još dugo pričati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
