Neumoljivom radnom etikom i do detalja izbrušenom vizijom devetorica autsajdera sa Srednjeg zapada doveli su ekstremni metal na top ljestvice.
„Ako je ovo budućnost glazbe, ne želim više živjeti“, izjavio je voditelj A&R-a (odjela zaduženog za traženje novih talenata) za Sony Records nakon što je odgledao nastup grupe Slipknot na showcase festivalu u Las Vegasu. Slipknot je ustvari bio pred finalizacijom ugovora sa Sonyjem, ali njihov nastup ne samo da je šokirao dotičnog gospodina nego ga i potaknuo da kasnije u internom dopisu kolegama naredi: „Ne sklapajte ugovor s ovim bendom“.
Manjak interesa i odbojnost velikih izdavačkih kuća prema ekstremnom zvuku nije bila jedina otežavajuća okolnost za čudake sa Srednjeg zapada. „Bili smo deveteročlani bend iz Iowe koji je u to vrijeme svirao brutalan metal. Mi nikad nismo trebali uspjeti“, ustvrdio je 2006. u jednom intervjuu Corey Taylor, pjevač Slipknota o naizgled nepremostivim preprekama zbog kojih taj bend nikad nije trebao prerasti nepregledna kukuruzišta matične im savezne države. No, malo toga je slučajno u karijeri, kako će se kasnije pokazati, jednog od najvećih i najuspješnijih metal bendova u povijesti. Iza eksplozivnog debitantskog albuma stoji detaljno razrađena vizija kojom je Slipknot 1999. svijetu predstavio novu razinu ekstremnog zvuka i do kraja razvalio vrata mainstreama koja su tog desetljeća već načeli bendovi poput Nirvane i Nine Inch Nailsa.
Velika udaljenost od glazbenih i kulturnih centara sunčane Kalifornije, blijeda okolina koja nije nudila životnu perspektivu, i, možda najvažnije, gotovo nepostojeća lokalna scena hranili su očaj i frustraciju članova Slipknota, ali i učvrstili njihovu odlučnost da uspiju. Momci iz Slipknota u godinama nakon osnutka 1995. nastupali su po barovima glavnog grada Des Moinesa, a osim pjesama brusili su i svoj plan za uspjeh.
Arhitekt vizije Slipknota i ključna osoba iza kompletnog vizualnog aspekta benda je perkusionist Shawn Crahan koji je otpočetka znao što želi postići. „Svojoj supruzi najavio sam da ću osnovati novi bend. Rekao sam joj da ću ispeglati sve labave krajeve, od načina na koji vežemo cipele, do načina na koji sviramo, kako izgledamo i kako se ponašamo. I nećemo biti neuspješni, primijetit će nas. Ako nas ne primijete, razvalit ćemo vrata“, prisjeća se Crahan vlastite odlučnosti u jednom intervjuu.
Crahan je mnogo noćnih sati proveo na benzinskoj postaji na kojoj je bubnjar Joey Jordison radio u noćnim smjenama. Njih dvojica zajedno su razrađivali plan za svjetsku dominaciju, a jedan od njegovih ključnih dijelova bilo je uspješno vrbovanje Coreyja Taylora, tada pjevača rivalskog benda Stone Soura. Taylor je bendu donio prijeko potrebnu melodičnost, uvrnute tekstove opterećene osobnim traumama i karizmu zahvaljujući kojoj su nastupi Slipknota podignuti na novu razinu. Plan je uključivao i maske, kombinezone te brojeve umjesto imena čime se bend ekspresno istaknuo u odnosu na ostatak vizualno uglavnom jednolične i nezanimljive scene.
Brutalnost i energičnost njihovih nastupa uvjerila je producenta Rossa Robinsona da bendu uz posredovanje Roadrunner Recordsa ponudi ugovor i producira im debitantski album. Robinson je znao da je za Slipknot ključno prenijeti energiju koncerata na album i to je radio na načine na koje članovi benda nisu bili spremni. Tako je basist Paul Gray izjavio je da se Ross zaletavao u njih i izbijao im gitare iz ruku dok su snimali svoje dionice te vikao: „You can play that shit harder“!
„Bili smo nabrijani i gladni uspjeha i Ross je to vidio u nama. Dok sam snimao bubnjeve svi smo headbangali, bacali slušalice s glave i sa šakama udarali jebene zidove. Ross je na mene bacao tegle s biljkama pa sam se za vrijeme snimanja morao saginjati da ih izbjegnem“, prisjetio se bubnjar Joey Jordison spontanog i nasilnog snimanja albuma u razgovoru za Kerrang.
Neumoljivi sonični napad nasilja i boli pod nazivom „Slipknot“ objavljen je bez podrške radijskih postaja, tiska i MTV-a. Tim više, šok glazbene industrije bio je veći kad je „Slipknot“ dostigao platinasti status s milijun prodanih primjeraka. Bend je do te brojke došao gradeći reputaciju kroz usmenu predaju onih koji su gledali njihove frenetične nastupe u ranim popodnevnim terminima na putujućem festivalu Ozzfest. Od prvog nastupa pred 30 ljudi gotovo mjesec dana prije izlaska albuma, hype se gradio, a publika je svakim danom bila sve veća. Inače, koliko je bend bio žestok govori i činjenica da su već za promocije prvog albuma „morali“ organizirati vlastite headline turneje jer nitko nije htio svirati nakon njih.
Iako su ih glazbeni i metal elitisti posprdno etiketirali kao nu-metal, Slipknot nikad nije pripadao tom žanru. Njihov izričaj korijene vuče iz grindcorea te death, speed i thrash metala, žanrova koji su hranili njihovu brzinu i brutalnost. U taj miks ubačeni su elementi industriala i rapa, a sve zajedno umotano je u hip-hop estetiku koja se očituje u hrpi semplova na debitantskom albumu. Drugim riječima, konstruirali su inovativni zvuk koji nije sličio ničemu što je dotad izdano.
Tijekom devedesetih godina ekstremni glazbeni žanrovi u pravilu su bili skriveni od ušiju šire glazbene publike osim pokoje iznimke poput pojave Cannibal Corpsea u filmu “Ace Ventura”. No tek je proboj Slipknota otvorio vrata mainstreama sličnim i još žešćim bendovima, promijenio percepciju šire publike o ekstremnoj glazbi i novim generacijama poslužio kao odskočna daska za istraživanje tih glazbenih pravaca.
Slipknot je danas relevantniji i veći no ikad. S milijunskim naknadama, isto tolikim brojem obožavatelja i vlastitim festivalskim brendom na kojem je dio line-upa uvijek rezerviran za nove, mlade i buduće potencijale alternativnog zvuka, momci iz Slipknota nikad nisu zaboravili otkud su krenuli. Pojavili su se kao devijacija sa statusom autsajdera koji je utkan u njihov DNK, a na tom putu nikome nisu ostali dužni, pa čak ni gospodinu iz Sony Recordsa. Nakon što je „Slipknot“ dostigao platinasti status bend mu je poslao buket uvenulih ruža s prigodnom porukom: „Mi smo budućnost glazbe.“
(Roadrunner Records, 1999.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
