Iako se u jednom trenutku činilo kako će shoegaze ostati samo fusnota u (prvenstveno britanskoj) alter-rock povijesti, njegovi sanjivi vokali i slatkasta, neodoljivo melodična buka u novom su se mileniju pokazali izuzetno inspirativnima i utjecali na niz mladih bendova sa svih strana svijeta.
Većina shoegazera nove generacije, međutim, po pitanju kvalitete i inovativnosti nije se mogla mjeriti s pionirima žanra poput My Bloody Valentine, Ride ili Slowdive, zbog čega su njihovi reunioni s oduševljenjem dočekani od strane kritike, ali i publike u kojoj ima sve više onih koji u vrijeme „Lovelessa“ ili Rideovog prvijenca nisu bili ni rođeni.
Već prvi povratnički nastupi spomenute trojke učinili su uobičajene prigovore o naplaćivanju nostalgije prilično suvišnima i neutemeljenima, iako pravi i najvažniji test predstavljaju, dakako, novi studijski albumi. Poslije My Bloody Valentine i solidnog „MBV“ iz 2013. godine, sada su na red došli i Slowdive, petorka iz Readinga koja je u prvoj polovici devedesetih izbacivala fantastične ploče poput prvijenca „Just For a Day“ i općepriznatog remek-djela „Souvlaki“.
Nakon njih uslijedio je i blago autistični, gotovo ambijentalni „Pygmalion“ koji je ubrzo doveo i do raspada te osnivanja americana/folk-rock skupine Mojave 3, predvođene ključnim članovima Slowdivea Neilom Halsteadom i Rachel Goswell.
Sve to kao da kompilira njihov eponimni, četvrti po redu studijski album – „Don’t Know Why“ i „Slomo“ mlađe su sestre eteričnih, hipnotičkih pjesama s ranih EP-ja „Morningrise“ i „Holding Our Breath“, u „Everyone Knows“, „Star Roving“ i „No Longer Making Time“ prepoznajemo tripoidnu popističnost “Souvlakija“, dok ćete u osam minuta dugačkom finalu „Falling Ashes“ nabasati čak i na ledeno hladnu, dezorijentirajuću ljepotu „Pygmaliona“.
Neil, Rachel i Christian Savill gitarama su oduzeli ponešto efekata što nam u istinski predivnoj „Sugar for the Pill“ otkriva na kome su svoj zvuk bazirale današnje dream pop senzacije poput The xx.
Halsteadov šaputavi, introvertirani vokal ponovno ima savršenog suputnika u anđeoskom glasu Rachel Goswell koji glazbu kao da odvodi izvan vremena i prostora te ostaje lebdjeti negdje oko slušatelja, pozivajući ga u svoj tajanstveni, čarobni svijet.
Slowdive još uvijek sanjaju, nemojmo ih buditi.
Ocjena: 9/10
(Dead Oceans, 2017.)