Kada imate priču o jednom od najvećih američkih junaka 21. stoljeća kojeg igra Bradley Cooper, znate kako u rukama držite potencijal neslućenih razmjera. U tom se slučaju ne mogu tolerirati apsolutno nikakve pogreške, pogotovo kada se radi o angažmanu dostojnog scenarista i hrabrosti redatelja da odradi svoj posao kako spada. Na tom je polju ‘Snajperist’ ipak debelo podbacio…
Vrlo je često razlika između remek-djela i vrlo dobrog filma u samo jednom njegovom ključnom elementu, a kada se govori o visokobudžetnim i snažno profiliranim hollywoodskim hitovima to je gotovo isključivo scenarij. Dati ovakav projekt u ruke Jasonu Hallu, liku kojem je najveći uspjeh do sada bilo pisanje prilično lošeg trilera „Paranoia“ može se smatrati velikim skokom vjere, a pokazalo se kako to nikako nije bio pametan potez koji je zasigurno utjecao i na nevjerojatno beskrvnu režiju Clinta Eastwooda. Možda se to čini paradoksalno s obzirom na činjenicu da je čovjek zaradio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, ali i ove se godine pokazalo kako se kriteriji Akademije ne mogu uzeti kao ozbiljno mjerilo kvalitete već splet lobističkih metoda i nepristranog podilaženja javnosti.
„Snajperist“ je donekle istinita priča o američkom ratnom junaku Chrisu Kyleu (Bradley Cooper), snajperistu koji je tijekom nedavnog rata u Iraku postao legenda zbog svog visokog postotka priznatih ubojstava neprijatelja te nebrojenih spašavanja života svoje braće marinaca. Pravi domoljub i brižan muž Taye (Sienna Miller) te otac dvoje djece, Chris se bori s jakim osjećajem dužnosti prema svojim sunarodnjacima i suborcima, ali i željom da se vrati svojoj obitelji i živi normalnim američkim životom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6xNDrSG1A8U[/youtube]
O fantastičnoj ulozi Coopera kao i o audio-vizualnim segmentima ovog filma ne treba trošiti previše riječi jer se uistinu radi o samom vrhu onoga što moderni Hollywood može pružiti pa je najbolje odmah se prebaciti na ono što je manjkavo: „Snajperistu“ kronično nedostaje ideje, bilo kakve ideologije i odlučnosti da ispriča masnu, surovu i beskompromisnu priču o jednom američkom junaku. U suštini se radi o filmu koji je o svačemu pomalo, ali o ničemu konkretno, a njegovi su elementi kolaž svega onoga što smo mogli gledati u uspješnim ratnim hitovima kroz proteklih 50 godina. Kada pokušava napumpati adrenalin gledatelja akcijskim scenama debelo zaostaje za „Padom crnog jastreba“ ili recentim „Jedinim preživjelim“, horori rata i dehumanizacija su mnogo vjernije ekranizirani u „Furyu“ i „Naredniku Jamesu“, a prikaz nemogućnosti povratka u normalan život i dalje ne može niti primirisati onome što smo vidjeli u „Lovcu na jelene“ ili, primjerice, „Rođen 4. Srpnja“. Upravo je ta posljednja tema, suočavanje ratnog junaka sa svakodnevicom onoga što ga čeka kod kuće nakon što je kroz četiri ture pobio na desetke ljudi, ono što je od „Snajperista“ trebalo napraviti veliki film, ali osim valorizacije uistinu fantastičnog vojnika (čisto sa strane njegove sposobnosti da ubija, jer neko dublje zadiranje u njegovu psihu nije niti pokušano) nije postignuto ništa zbog čega bi se moglo kritički promišljati o ratu i njegovim sudionicima te pokušati dobiti bilo kakav odgovor na pitanje: „Može li vojnik uistinu ikada biti junak?“.
Iako većinu krivnje za ovakav hitac u prazno snosi sam scenarist, osoba koja na kraju mora prihvatiti odgovornost jest Clint Eastwood. Pošto je 2006. godine sa svojim duplićem o Drugom svjetskom ratu („Pisma s Iwo Jime“, „Zastave naših očeva“) dokazao kako može i zna ući dublje u problematiku velikih i smrtonosnih ljudskih sukoba, neshvatljivo je kako je ovaj put dopustio toliku trivijalizaciju nečega što na prvi pogled izgleda kao meč-lopta. Igranje na kartu jeftinog patriotizma i junaštva ispričano u stilu snajperske videoigrice nešto je što smo vidjeli već previše puta i što ne predstavlja nikakav izazov, ne zauzima stav i ne postavlja bitna društvena pitanja, što je nešto što se po defaultu očekuje od ovakve priče. Čak i argument kako se ipak radi o biografiji jednog ratnika ne drži vodu pošto je Jason Hall većinu bitnih segmenata priče nadomislio ili potpuno izmislio (preporučam svima koji pogledaju film da kasnije provjere što se od prikazanog nikada nije dogodilo), tako da na kraju imamo audio-vizualno primamljivi materijal u kojem Bradley Cooper još jednom može pokazati koliko je dobar glumac. Lijepe su to korice, ali ono između njih je očigledno ostalo zagubljeno na radnom stolu Halla i Eastwooda…
Ocjena: 6/10
(Warner Bros., Village Roadshow Pictures, Mad Chance Productions, 22 & Indiana Pictures, Malpaso Productions, RatPac-Dune Entertainment; 2014)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
