Snow Patrol ‘Fallen Empires’ – novo ruho za novo doba

Razmontiran je stari Snow Patrol i izgrađen novi, koji po svoj prilici plovi u dobrom smjeru, a također ima i nekoliko vanserijskih pjesama koje će u ulozi singlova biti povoljan vjetar u jedra.

Snow Patrol ‘Fallen Empires’

I za britanske i svjetske glazbene prilike nije baš najsretniji izbor biti sjeverno irski bend koji odluči podići svoju bazu u Škotskoj, a loš početak karijere grupe Snow Patrol išao je u korist toj tvrdnji. No takav izbor ima i svoje prednosti. Micanje s glavnih tokova struja tj. trendova dobro je za sve one koji žele izgraditi svoj zvuk i biti originalni, pod uvjetom da su jednako talentirani i uporni. Gary Lightbody, pjevač Snow Patrola upravo je takav lik. Publika je zavoljela karakterističan izričaj grupe, posebice balade u kojima je grupa jedna od trenutno najkvalitetnijih kako u rocku tako i u pop svijetu.

Po putanji postizanja uspjeha Snow Patrol podsjećaju na neka davno minula vremena u kojima je bio običaj da grupa kroz prva dva albuma sazrijeva i uspijeva probiti tržište s trećim kad je baza fanova izgrađena „na mišiće“ sviranjem po svakakvim mjestima i u svakojakim uvjetima. Tako je i Snow Patrol uspio s trećim „Final Straw“ i nastavio uspješni niz s narednim „Eyes Open“ i sve to mudro podvukao s greatest hits albumom „Up To Now“ 2009. godine.

Lightbody je u tom trenutku pametno zaključio kako je vrijeme da se kormilo treba okrenuti u sasvim drugom pravcu i riskirati sve do tada postignuto kako bi se bend razvijao, a ne tapkao u mjestu zamarajući i sebe i publiku starom slavom. Zato je i prije izlaska šestog studijskog albuma „Fallen Empires“ fanovima kao Kolumbo svojoj posadi poručio: „Samo nam vjerujte, Znamo u kojem smjeru idemo.“ Potom je razmontirao stari Snow Patrol i izgradio novi, koji po svoj prilici plovi u dobrom smjeru, a također ima i nekoliko vanserijskih pjesama koje će u ulozi singlova biti povoljan vjetar u jedra.

Zvuk albuma je skoro identična miš-maš filozofija rokera novog doba koji se ne osvrćući se previše napuštaju stilske okove i rade glazbu kakva im odgovara ne mareći za stilove. Kako je to napravio Kasabian s „Velociraptorom“ tako je Snow Patrol učinio na „Fallen Empire“. Miješaju se zvukovi električnih gitara i party beata, gudači se pojavljuju na mjestima na kojima ih se ne očekuje. Vrednovanje po sistemu pop, rock, soul, elektro, također ispada iz igre. Sve je u međusobnom sukobu, a opet klapa kao cjelina. Ono što se najviše osjeti jest da bend to ne radi kako bi eventualno zadivio slušatelja svojim uplivom u što god njegovim članovima padne na pamet, već kako želi iznjedriti dobre pjesme, a to u ovo današnje doba zagušenosti informacijama nalaže da se pravila nanovo moraju kršiti.

Snow Patrol su u jednakoj dozi i filngaši i zanatlije. I osjećaju i znaju da uvodna dizalica „I’ll Never Let Go“ mora imati više techno nego rock elemenata. To je u srži plesna elektronika, ali je tempirana po rokerskim klišejima i što je najvažnije nije monotona. Iako joj je odrezan zadnji udarac bubnja, prirodno se preljeva na čisti power pop uradak u stilu 80ih „Called Out In The Dark“ i onda po nekoj ludoj logici dolazi „The Weight Of Love“ koja zvuči kao čisti Sisters Of Mercy dark disco uradak, naravno iz najboljih dana benda Andrewa Eldtricha.

I onda kao grom iz vedra neba, najljepša balada koju je Snow Patrol ikad iznjedrio „This Isn’t Everything You Are“, koja bi lako mogla postati i soundtrack našeg vremena (naravno onima koji su u stanju othrvati se našem provincijalnom mentalnom sklopu, pa mogu načuljiti uši dalje od Bregane). „The Garden Rules“ je također dobra balada, ali nakon „This Isn’t Everything You Are“ teško da išta može držati tenziju na tom nivou.

Naslovna „Fallen Empires“ iz sjetno ljubavnih odnosa koji su do tada vladali na albumu odlazi u globalni društveno-ekonomsko-politički trenutak. Gary Lightbody jednakom snagom svog „sudbinskog vokala“ kojim slama ženska srca upire prst u sasvim drugom smjeru, zbog čega je album i dobio Parental Advisory etiketu. „Fallen Empires“ himnično ukazuje što je svjetlo, a što tama, nešto kasnije pjesma „New York“ nedvojbeno zvuči kao podrška prosvjednicima, da bi posljednja (otpjevana) „President“ otvoreno zazivala zdravu pamet svim vladajućima koje istovremeno pita: „Koliko trebaš zaglibiti da bi nas (narod) pitao za pomoć?“

Između tih „teških komada“ protkane su i „chill out zone“ u obliku pjesama „Berlin“, „Lifening“ i „Those Distant Bells“ iz kojih onako usput iscuri i poneka mala životna mudrost, tek toliko da se glavna nit vodilja albuma ne izgubi iz vida, a da ujedno ista ne bude preagresivna za slušatelja.

„Fallen Empires“ je album koji se nekako i akumulira u glavi naizgled usputnim slušanjem. Nije to jedan od onih uradaka koji vas grčevito drže, ali s druge strane rado ga se izabire kao nešto što se sluša iz čiste ugode. Jedino što ćete možda nakon što završi „This Isn’t Everything You Are“ lako pritisnuti repeat za tu pjesmu.

Ocjena: 8/10

(Fiction / Polydor / Universal Music, 2011.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh