Iako ga dio kritike povezuje s nekim QAnon teorijama zavjere, film Alejandra Monteverdea treba izbjegavati iz drugog razloga. Zato što jednostavno nije dobar.
Trgovina djecom nažalost je stvarna stvar. Trgovina djecom kako bi ih zli političari pod vodstvom Hillary Clinton žrtvovali i pili njihovu krv u nakani da valjda postignu vječnu mladost u podrumu neke picerije koja nema podrum je poremećena QAnon teorija zavjere koja nema veze s mozgom. Meksički redatelj Alejandro Monteverde snimio je film o prvom fenomenu, ali “Sound of Freedom” postao je usko povezan i s onim drugim. Razlog tome leži u činjenici da su glavna zvijezda filma, glumac Jim Caviezel prethodno najpoznatiji po ulozi Isusa Krista u “Pasiji” Mela Gibsona (koji je ujedno i producent Monteverdeovog uratka), kao i stvarna osoba koju ovaj glumi, Tim Ballard, čovjek koji je život posvetio borbi protiv trgovine djecom, obojica u više navrata javno davali izjave koje se može izravno povezati s QAnonovskim teorijama zavjere.
S jedne strane, to je odbilo mnoge od filma, pa autori stoga nisu uspjeli dobiti distribuciju kod velikih studija, no tog posla se prihvatila kuća Angel Studios inače specijalizirana za filmove religijske tematike koji su već ranije ove godine ostvarili solidan rezultat na blagajnama s biblijskom dramom “His Only Son”, budući da religiozno-konzervativna zajednica nalazi sve manje sadržaja koji smatra prikladnim u najvećim kinohitovima. Spomenimo da “Sound of Freedom” ima sasvim dovoljno religijskih konotacija, pa ga je u domaćoj distribuciji podržala Laudato TV.
Osim vjernika, naravno, film su u SAD-u prigrlili sljedbenici QAnon kulta, ali i širok spektar konzervativnih i desnije usmjerenih struja, a posebnom strategijom što je uključivala aplikaciju Pay It Forward pomoću koje se može kupiti i donirati karta nekome, a sve u svrhu podizanja svijesti o problemu trgovine djecom i popunjavanja praznih fotelja u kinodvoranama, “Sound of Freedom” je objavljen na vikend 4. srpnja, posebno bitan za američke patriote i postigao je fenomenalan uspjeh konkuriravši na blagajnama mnogo skupljim hitovima poput posljednjeg nastavka Indiane Jonesa. Reakcije publike bile su izrazito pozitivne i još uvijek jesu, unatoč polarizirajućoj prirodi filma. Ocjena publike na Rotten Tomatoes je vrtoglavih 99%, dok je kritika ipak prizemnija s 62%.
Gledajući “Sound of Freedom” čovjek se mora više puta upitati otkud toliki entuzijazam i kontroverza koje prate ovaj tmuran, monoton i predugačak film. Monteverde se bavi trgovinom djece u Južnoj Americi, nema zlih političara koji im piju krv, nema teorija zavjera koje su Caviezel i Ballard javno promovirali. Ako se osjeća dašak patetike ili propagande, nalazimo ga u pompoznim dijalozima poput u slogan pretvorene replike “God’s children are not for sale”. U ostatku filma najviše gledamo krupne planove Caviezelove glave oblajhane toliko da bi mogao blago konkurirati Ryanu Gosslingu u “Barbie” dok upućuje suzne i ozbiljne poglede pritisnut mučnim brigama vezanima za prirodu njegovoga posla.
Nakon razgovora s kolegom njegov Ballard shvati da nije dovoljno loviti pedofile, već da treba spašavati i njihove žrtve pa se tako uključi u akciju kojom će spasiti jednog dječaka i obećati mu da će dati sve od sebe da oslobodi i njegovu sestru koja je također završila u raljama pedofila. S tom namjerom i u društvu Vampira (Bill Camp) lika sumnjive prošlosti koji obožava havajske košulje i velike cigare, pokreće složeni plan u kojemu će stati na rep krijumčarima djece i mnogog maloljetnika izbaviti iz ralja zla.
Najveći problem filma nije njegova navodni politički naboj koji mu je donio popularnost, već nedostatak ikakvog naboja koji bi ga pokrenuo i pretvorio u nešto zanimljivije od moralne propovjedi koja se temelji na općeprihvaćenim sudovima poput onoga da su pedofilija i trgovina djecom najgnjusnije aktivnosti zamislive čovjeku. Unatoč mučnoj temi, “Sound of Freedom” ne uspijeva stvoriti emotivnu reakciju na bilo kojoj razini osim gnušanja nad zlom. Čak i kad Ballard spasi djecu, Monteverde to ne uspijeva pretočiti u katarzične momente, a film na kraju ostavlja gorak okus ne toliko zbog težine svoje teme koliko zbog prosječnosti izvedbe na svim razinama – od glume, preko scenarija, do režije.
Ocjena: 5/10
(Angel Studios, 2023.)