Pet minuta je nedostajalo do trosatnog spektakla Psihomodo Popa na zagrebačkoj Šalati, koncerta koji bi se lako mogao titulirati i najvažnijim u 35 godina dugoj karijeri ovog benda.
Samostalnim koncertom pred oko četiri tisuće posjetitelja Gobac, Šparka, Brada i Kuzma su se tako upisali i kao trenutno najvruća rock roba u gradu. A kao takvi pobrinuli su se da subotnji koncert svakako bude upamćen. Ničeg u produkcijskom smislu nije nedostajalo. Ni pirotehnike, ni konfeta, ni velikih balona za publiku. Uz to bend je bio podebljan sa šest puhača i četiri prateće pjevačice. Video zid, koji je zauzimao kompletnu širinu pozornice, bio je tematski prilagođen svakoj pjesmi, a najveća novost, koju nitko prije nije prakticirao u tom poznatom zagrebačkom open air prostoru, bila je još jedna pozornica smještena na parteru podno tribina.
Show je upravo na toj pozornici i započeo. Dakle, mimo svih dosadašnjih scenarija u kojima veliki bendovi obično slični mali stage zauzmu u središnjem dijelu nastupa za neki polu-akustični ugođaj. Psihomodo pop ga zauzeo odmah na početku. I to električno-distorzirano. Pravo u glavu. Klupski. Otvorili su s „Ja sam“ i furiozno nanizali još „Ona vrišti“, „Bomba“ i „Kad sam imao 16“.
Kad su se preselili na veliku pozornicu to pankersko nizanje bez sekunde tišine između pjesama se nastavilo u istom furioznom tempu, a jedno tri generacije publike bilo je prožeto oduševljenjem i adrenalinom dok je bend ispaljivao „Nema nje (zauvijek)“, „Telegram Sam“ i „Volim crtane filmove“ sve do „Bože čuvaj Psihomodo“ – i bome ih je sačuvao, kad se malo promisli. Jer Gobac je i dalje uživo klasa rock frontmena za sebe, Jaggerovske energije, zvrkastih najava i ponašanja, te nedvojbene moći da masu pred sobom pokreće kad i kako mu padne na pamet. S druge strane pak Brada dođe kao domaća inačica Keitha Richardsa, po potrebi pankerski neumoljiv i sirov, ali kad treba nagaziti blues, onda to itekako izađe iz njegovih prstiju na gitari.
To njihovo ‘tandemstvo’ je najviše došlo do izražaja u „Rano jutro“ i nastavilo se na prearanžiranu bluesy verziju „Fride“. A neki od najboljih momenata tek su slijedili. Naime, nakon pjesama „Polako polako“, „Sve je propalo“ i „Starfucker“ iz naftalina je izvučena „Ponekad“ s albuma „Srebrne svinje“ i ubrzo se pokazalo kako je riječ o nepravedno zapostavljenoj pjesmi na uobičajenim set listama. „Ponekad“ ne nudi na prvu loptu onaj poznati ‘šalabajzerski’ Psihomodo Pop štih. Ruje ona malo dublj ei tu se osjetila jedna ozbiljnija crta koja im kao jednoj od najdugovječnijih rock pojava u ovoj zemlji sad s vremešnošću bolje stoji.
Na „Ponekad“ se nadovezala „Raj“ koja je bila posvećena preminulom bubnjaru Tigranu (inače, na koncertu je umjesto njega izvrsno svoj bubnjarski posao odradio Tin Ostreš iz Pipsa).
„Ova je za tebe Tigi. Sačuvaj mjesto u raju ovakvima kao što smo mi“, izjavio je tom prilikom Gobac. No raj za takve na kakve je mislio Gobac ipak se u tom trenutku odvijao na stadionu Šalata. Nema za rokera boljeg raja od tople ljetne večeri i tisuće duša pred pozornicom koja je ‘unutra’ s bendom.
Psihomodo pop su potom izveli i pjesmu „Boby“ s albuma „Debakl“, kako tada, tako i sinoć u inat kritičarima koji su ih znali ‘pokopati’, a potom je sve zahuhalo s „Ja volim samo sebe“. „Mila“ i „Donna“ su isporučene jedna za drugom i bile su dokaz kako i recentna pjesmarica pogađa publiku u pravo mjesto.
Posljednji niz službenog dijela zgusnuto je tražio nove katarze, no nešto manje na „Natrag u garažu“ i „Pinokio“, a daleko više na „Nebo“ i dakako „Ramonu“. Možda je tu trebalo i završiti, jer se uvod pjesme „Sexy magazin“ malo otegnuo zbog Gopčevovg odijevanja haljine. Možda je ona trebala otvoriti bis koji je ipak bio kontraproduktivan. Može biti hrabro, ali je uglavnom nepromišljeno na bisu odvozati neprovjerene adute, u sinoćnjem slučaju „Totalno sam lud“, „Sve će biti u redu“ i „Ako želiš biti“ nakon kojih je cijelu stvar dodatno ohladila pjesma „Leteći odred“. Da je bis bio sažetiji, posljednja „Iste stvari“ bi daleko bolje eksplodirala kao trijumfalno finale.
No opet, možda im ni ne treba zamjeriti, jer Psihomodo pop su stvarno priredili koncert koji kao da su čekali cijeli život. Vječiti tinejdžeri. Kao da im je i dalje 16. No u neku ruku, to je očigledno i formula za dugo bavljenje rock and rollom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
