Stampedo u Vintage Industrial Baru – za stampedo je potrebno četvero

Sve više vjerujem kako je promocija albuma ‘Sonja i bik’ bila samo diverzija, dok je glavna misija bila ‘pregaziti’ publiku dobrim feelingom i maratonskim koncertom koji uopće nije imao taj predznak – jer sa Stampedom nikad nisi siguran, osim u jedno, a to je da ishod neće biti razočarenje.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Postoje osobe rođene za pozornicu. Za Ivanku Mazurkijević sam to osjećao još kad smo se upoznali tamo negdje u 90-ima, prije nego je okupljen Stampedo. Uglavnom smo kao i većina šarolike urbane ekipe visjeli u i ispred birtije Dolac koji su vodili braća Barbić. Ivanka se izdvajala ne samo po tome što je znala pjevat i što je doživjela Berlin prije većine nas, već i po tome što se odijevala kao da je skvotirala bakin garderobni ormar, ali ne onu odjeću za mise, već koju je baka nosila kad se u svojoj mladosti furala na Marlene Dietrich i Gretu Garbo. Pitanje Stampeda bilo je samo pitanje trenutka.

I taj Stampedo… Taj bend je nešto kao što je „Seinfeld“ u svijetu sitcoma – show o ničemu, a opet magično privlačan i dan danas. Tako su i pjesme Stampeda uglavnom o ničemu, a opet njihova vibracija je svima jasna. Svojevrsni pop dadaizam koji i dan danas funkcionira, posebno uživo, a Stampedo je u tome i dalje jedinstven i originalan, kao što je izričaj istovremeno i univerzalan i potpuno specifičan, i po stilu i po ovdašnjem šmeku.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Iako grupa nije pretjerano koncertno aktivna u zadnje vrijeme, jer su se članovi djelomično okrenuli teatru i dalje uživa kultni status. Dovoljan da napuni koncertni prostor Vintage Industrial Bara, kao što je to bio slučaj u petak kad je grupa promovirala soundtrack album „Sonja i bik“, koji se uredno može svrstati u polu-EP izdanje obzirom da ima samo pet pjesama (ostatak čine instrumentali iz filma).

Sam nastup s izvedenih 36 pjesama imao je uzlaznu putanju do samog kraja, ne samo zbog dobro raspoložene četvorke koja se popela na pozornicu, već zbog Ivankinog osjećaja za publiku i njeno raspoloženje. Počelo je žustro i plesno s „Energijom“. Tako su Ivanka, Stanko, Braco i Šuljo možda planirali, ali publika je ipak bila previše inertna za startno uskakanje u ‘petu brzinu’. Osjetila je Ivanka u tom prvom dijelu, proradio je njen instinkt te je komunikacijom i to improviziranom malo-pomalo počela unositi dobro raspoloženje dok publika i bend nisu postali jedno tkivo.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Ključni trenutak za tu ‘kemijsku reakciju’ bio je kad je Ivanka u jednom od improviziranih medleya (u kojima je tražila da publika ne bude glasna, već seksi), ispalila: „Treba se preseravati. Ko se nije počeo preseravati, taj nije ni uspio… Kad netko na pozornici kaže kako mu je bilo čast i zadovoljstvo, onda znate da je it’s all over now!“ To se ujedno može uzeti i kao definicija i formula opstanka Stampeda, grupe koja je u stanju napraviti dobar tulum i na alter rock manifestaciji i estradnim krkljancima, a opet nije nasjela na neku laž fokusiranja na popularnost koja je na ovim prostorima i uvjetima koji tu vladaju posljednjih dvadesetak godina, ipak u neku ruku preseravanje. Žrtvovanje artističke duše i dobrog raspoloženja koje donosi glazba, očigledno nikad nije bio ulog koji je Stampedo htio prokockati zbog nekog ganjanja slave.

Dakle, nakon te Ivankine izjave širenje plesne vibracije  dogodio se s „La Bimbom“, emocije su se prožele na „Maslini“, nekadašnjem duetu Ivanke i Mileta Kekina s njegovog za sada jedinog solo albuma, a potom ritam u noge udarili „Kozmo“ i „Disco Tropicano“. Stampedo je još na pozornici ugostio u svom ležernom i neprotokolarnom modu multitalentiranog glazbenika i producenta Ante Prgina Surku koji je bio zadužen za beatbox kao i Aljošu Šerića s kojim je Ivanka izvela duet „Parkirališta u srcu“.

Možda je koncert imao predznak promocije albuma „Sonja i bik“, no prije je bio izvrstan klupski gig u kojem je Stampedo podsjetio koliko bi naša scena bila tužnija bez jednog takvog benda. Jest da su u pitanju veterani i da godine neminovno uzimaju svoje, ali ta četvorka je na pozornici i dalje pozitivna i zaigrana kao da je upravo snimila svoj prvi demo. Stampedo! Ole!

Saznajte više: Ivanka Mazurkijević: Neizvjesnost je poput mogućnosti

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X