Stampedo u Vintage Industrial Baru – za stampedo je potrebno četvero

Sve više vjerujem kako je promocija albuma ‘Sonja i bik’ bila samo diverzija, dok je glavna misija bila ‘pregaziti’ publiku dobrim feelingom i maratonskim koncertom koji uopće nije imao taj predznak – jer sa Stampedom nikad nisi siguran, osim u jedno, a to je da ishod neće biti razočarenje.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Postoje osobe rođene za pozornicu. Za Ivanku Mazurkijević sam to osjećao još kad smo se upoznali tamo negdje u 90-ima, prije nego je okupljen Stampedo. Uglavnom smo kao i većina šarolike urbane ekipe visjeli u i ispred birtije Dolac koji su vodili braća Barbić. Ivanka se izdvajala ne samo po tome što je znala pjevat i što je doživjela Berlin prije većine nas, već i po tome što se odijevala kao da je skvotirala bakin garderobni ormar, ali ne onu odjeću za mise, već koju je baka nosila kad se u svojoj mladosti furala na Marlene Dietrich i Gretu Garbo. Pitanje Stampeda bilo je samo pitanje trenutka.

I taj Stampedo… Taj bend je nešto kao što je „Seinfeld“ u svijetu sitcoma – show o ničemu, a opet magično privlačan i dan danas. Tako su i pjesme Stampeda uglavnom o ničemu, a opet njihova vibracija je svima jasna. Svojevrsni pop dadaizam koji i dan danas funkcionira, posebno uživo, a Stampedo je u tome i dalje jedinstven i originalan, kao što je izričaj istovremeno i univerzalan i potpuno specifičan, i po stilu i po ovdašnjem šmeku.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Iako grupa nije pretjerano koncertno aktivna u zadnje vrijeme, jer su se članovi djelomično okrenuli teatru i dalje uživa kultni status. Dovoljan da napuni koncertni prostor Vintage Industrial Bara, kao što je to bio slučaj u petak kad je grupa promovirala soundtrack album „Sonja i bik“, koji se uredno može svrstati u polu-EP izdanje obzirom da ima samo pet pjesama (ostatak čine instrumentali iz filma).

Sam nastup s izvedenih 36 pjesama imao je uzlaznu putanju do samog kraja, ne samo zbog dobro raspoložene četvorke koja se popela na pozornicu, već zbog Ivankinog osjećaja za publiku i njeno raspoloženje. Počelo je žustro i plesno s „Energijom“. Tako su Ivanka, Stanko, Braco i Šuljo možda planirali, ali publika je ipak bila previše inertna za startno uskakanje u ‘petu brzinu’. Osjetila je Ivanka u tom prvom dijelu, proradio je njen instinkt te je komunikacijom i to improviziranom malo-pomalo počela unositi dobro raspoloženje dok publika i bend nisu postali jedno tkivo.

Stampedo u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Ključni trenutak za tu ‘kemijsku reakciju’ bio je kad je Ivanka u jednom od improviziranih medleya (u kojima je tražila da publika ne bude glasna, već seksi), ispalila: „Treba se preseravati. Ko se nije počeo preseravati, taj nije ni uspio… Kad netko na pozornici kaže kako mu je bilo čast i zadovoljstvo, onda znate da je it’s all over now!“ To se ujedno može uzeti i kao definicija i formula opstanka Stampeda, grupe koja je u stanju napraviti dobar tulum i na alter rock manifestaciji i estradnim krkljancima, a opet nije nasjela na neku laž fokusiranja na popularnost koja je na ovim prostorima i uvjetima koji tu vladaju posljednjih dvadesetak godina, ipak u neku ruku preseravanje. Žrtvovanje artističke duše i dobrog raspoloženja koje donosi glazba, očigledno nikad nije bio ulog koji je Stampedo htio prokockati zbog nekog ganjanja slave.

Dakle, nakon te Ivankine izjave širenje plesne vibracije  dogodio se s „La Bimbom“, emocije su se prožele na „Maslini“, nekadašnjem duetu Ivanke i Mileta Kekina s njegovog za sada jedinog solo albuma, a potom ritam u noge udarili „Kozmo“ i „Disco Tropicano“. Stampedo je još na pozornici ugostio u svom ležernom i neprotokolarnom modu multitalentiranog glazbenika i producenta Ante Prgina Surku koji je bio zadužen za beatbox kao i Aljošu Šerića s kojim je Ivanka izvela duet „Parkirališta u srcu“.

Možda je koncert imao predznak promocije albuma „Sonja i bik“, no prije je bio izvrstan klupski gig u kojem je Stampedo podsjetio koliko bi naša scena bila tužnija bez jednog takvog benda. Jest da su u pitanju veterani i da godine neminovno uzimaju svoje, ali ta četvorka je na pozornici i dalje pozitivna i zaigrana kao da je upravo snimila svoj prvi demo. Stampedo! Ole!

Saznajte više: Ivanka Mazurkijević: Neizvjesnost je poput mogućnosti

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X