U srijedu su u zagrebačkom Vintage Industrial baru nastupili zagrebački bend Mika Male i kantautorica Nina Romić.
Iako su se tijekom sinoćnjeg nastupa u zagrebačkom Vintage Industrial Baru izmjenjivali svirajući razna glazbala, među kojima se neuobičajenošću izdvajaju flauta, a u današnja vremena bome i usna harmonika, glazbenici zagrebačkog sastava Mika Male nisu pokazali osobitu sklonost instrumentalnim međuigrama. Njihov set, sastavljen od objavljenih i za budući, treći album pripremljenih melankolično tugaljivih, introspektivno refleksivnih pjesama većinom ljubavnog karaktera te određene simfo-prog rock arome, no bez tim stilovima svojstvenih instrumentalističkih solo eskapada, a naglašeno određenih šansonijerskom intonacijom pjevača (klavijaturista, gitarista, flautista, usnoharmonikaša i glavnog autora) Orlana Tusa, ovom se zgodom činio poprilično mlačnim i jednoličnim, netko bi rekao i dosadnjikavim, kao da su momci i djevojke imali zadatak štedjeti energiju i karizmu.
Drugi dio dvostrukog programa, nastup Nine Romić i njene grupe, koji su također kombinirali poznate pjesme s onima što će se naći na sljedećem, trećem albumu, doimao se bitno življim i dinamičnijim. Ne uvijek osobito spretno oblikovane klasične ljubavne teme o ushitima što ih osjećaju svježi i sretni zaljubljenici i o tjeskobama i razočaranjima što ih proživljavaju oni neuzvraćenih čuvstava, nošene sigurnim, zvonkim i melodioznim glasom Nine Romić, uz pratnju razigrane grupe glazbenih suigrača – naročito marljivog, ali nikad nametljivog klavijaturista/harmonikaša Freda Lanza, basista Ivice zvanog g. Naranča što elastično plasira duboke i tople fenderove tonove, lepršavo jazzy usmjerenog bubnjara Petra Cvahte i prateće pjevačice Ivane Lulić – zadržale su nužan šarm kantautorsko-osobnog(-ispovijednog) pečata, dočim je elektrifikacijom i povećanjem članstva razbijena monotonija što je gotovo neizbježno generira nastup pjevačice (ili pjevača) tek s vlastitom akustičnom gitarom.
U svakom slučaju, Nina Romić pronašla je, izabrala, organizirala, osmislila ili sastavila bend na puno primjereniji način negoli njena mlađa kolegica Sara Renar, također donedavno akustična kantautorica, čiji je prežestok i prerokerski sastav na upravo objavljenom albumu prvijencu “Djeca” (Aquarius Records) mahom nadglasao prvobitnu draž više-manje intimnih zapažanja djevojke s gitarom.