Štefan Kovač Marko Banda ili skraćeno ŠKM Banda slovenski je bend koji već petnaest godina svira i živi svoj neobični glazbeni spoj koji naziva post-jazzom.
ŠKM Banda je filingaška priča koja će vas lako navesti da ih u jednom trenutku doživite kao post-rokere Mogwai koji ne štede svu moguću pedalsku aparaturu koja je u stanju proizvoditi distorzije, a onda trenutak kasnije odu u nekim smjerovima gdje bi očekivali jednog Pata Methenyja. A ta filingaška priča traje i dalje, dok se ŠKM Banda čini neumornom na svom istraživačkom instrumentalističkom putu.
Ovih dana su nakon četiri studijska snimka objavili album „Nuovi sad“ iz čijeg naslova se iščitava i živahnost njihove izvanglazbene komunikacije referirajući se na trenutak (svoje) nove sadašnjosti, ali i stvaranja humorističke distance od najvećeg vojvođanskog grada na Dunavu. Cijelu priču nose majstorski isprepletene gitarske baraže Iztoka Korena i Mitje Sušeca kojima čvrsti oslonac pruža ritam sekcija dvojice Jerneja; Korena na basu i Sobočana za bubnjevima.
„Nouvi sad“ otvara kompleksna „Puščava“ koja kontrastno vitla naizmjence gustom post-rock distorzijom koja kao da je u konverzaciji, ili možda bolje kazano prepirci, sa sjetnim baladnim ozračjem, ali je i to ozračje protkano začkoljastim, često neparnim ritmom. Zanimljiva skladba širokog dinamičkog raspona i stilske živosti.
Naredna „Romantični“ donosi ugodni elegijski otklon u odnosu na ‘histerični’ početak, ujedno to je instrumental koji uspostavlja komunikaciju sa slušateljem pružajući nužni osjećaj ugode oslobođen svake ‘aranžerske gimnastike’. Jest da i ona putuje prema svojoj kulminaciji ubrzavanjem tempa, ali je to postupak po svim pravilima dobre stare škole rocka. Treća po redu „Brina“ unosi akustični ugođaj, ali i potmuli bluzerski stomp koji se miješa s retro sintesajzerskim efektima – možda se ovako na ‘elektroničkom papiru’ to čini bizarnim, ali je riječ o možda najboljoj skladbi koja zasluženo drži centralno mjesto albuma.
„Avgust“ je tvrda metal psihodelija sa srednjim tišim i ‘harmonijski rascvjetanim’ dijelom, može se reći na tragu ranih instrumentalnih radova Metallice, dakako kad je riječ o konstrukciji, ali ne i o žanrovskom određenju. Posljednja „Bejli“ kovitla ‘wall of noise’ iskustvo. Završna erupcija. Epska. Ali smislena (i s jednim dijelom kojeg možda ne treba ovdje otkrivati). Ona koja zaokružuje ovo djelo od pet skladnih instrumentalnih poglavlja nove glazbene sadašnjosti ŠKM Bande koji je svakako jedan od instrumentalnih sastava koji su u stanju i uživo odvesti publiku na zanimljivo putovanje lišeno svakog osjećaja dosade. Valjda će ih netko pozvati i u naše krajeve. Nije Slovenija tako daleko od nas, bar ne geografski.
Ocjena: 8/10
(Kapa Records, 2019.)